Djevojka u mojim ustima

Baš mi bi nešto toplo oko srca kad sam vidjela kako je Vronskoj drago što sam se javila. Dobih poleta baš za ovaj post. Lijepo je kad neko voli da ste tu, makar pisanom riječju. I Lockica mi danas reče da bi neki ljudi voljeli da me češće čitaju. Hvala svima koji tako misle. A mogu da potvrdim sve ono što je Vronska rekla u svom zadnjem postu – nekad smo ovdje dolazili da se družimo, neopterećeni nezrelim glupostima. Jedva smo čekali prokomentarisati ovo što drugi pišu, nestrpljivo iščekivali postove… Jedan od razloga zašto više ne pišem je i taj. […]

Nenavikla na razmjenu nježnosti sa roditeljima i sestrom, na svaki majčin dodir i zagrljaj ostanem blago zatečena, dirnuta, raznježim se i rastužim u isto vrijeme. Kada me zagrli, onako topla i mila, kakve samo majke mogu biti, sva njena ljubav prenese se na mene, pa osjetim snažnu potrebu da je zaštitim, sada već i nižu od mene… onako kako je ona štitila mene cijeli moj život. Ljubila bih joj prste, grube od rada i života, da zacijele i budu nježni kao moji, da prevarim vrijeme što joj krade godine, i nosi bore i sijede, bez da je pita o njenim […]

Život nikad ne prestaje da iznenađuje. Svijet nikad nije dovoljno veliki da se ne biste sretali sa uvijek istim ljudima ili ljudima s kojima se na neki način povezani, makar se nalazili na dva različita kraja svijeta. Sinoć sam upoznala djevojku koju već dugo “znam” posredstvom ovog blogger.ba servisa. 🙂 Naravno, nismo to znale odmah, tek smo kasnije shvatile da smo obje blogerke. I osim toga što mi je to jedva vrlo draga blogerka, koju uvijek sa užitkom čitam, poklopila se još jedna zanimljiva činjenica. Obje smo rođene istog dana, iste godine. U isti sat. U minutu. I ko kaže […]