Djevojka u mojim ustima

Prilično sam paranoična osoba. Rekla bih nesigurna, iako ne znam odakle to potiče, zašto je tako. Nisam rasla bez roditeljske ljubavi, imala sam, hvala Bogu, sve u životu, a ipak se lako obeshrabrim, počnem lako da zamišljam najgore moguće ishode nekih situacija i sama sebe jedem iznutra time. Taj unutrašnji glas koji mi šapuće da neće biti dobro prečesto je jači od onog koji me ohrabruje. Mislim da me ta nesigurnost koštala mnogo lijepih stvari u životu i da me spriječila da postignem puno više od onoga što jesam. Stvari, zaista, skoro nikad nisu onakvim kakvim se čine i kakvim […]

Razmišljate li ponekad o ljudima koje slučajno srećete, šta rade, gdje žive, s kim žive, kakav život vode? Jesu li usamljeni, sretni, šta ih raduje, koja im je najdraža knjiga ili emisija? Gdje su to danas pošli, jesu se s nekim svađali, jesu dobili platu, da li idu kući da se s nekim raduju ili će zaspati sami? Šta su danas ručali, da li su ručali, jesu li izgubili nekog dragog ili su dobili bebu možda? Pitate li se ikada, dok posmatrate nekog s leđa, u autobusu možda, koje boje su im oči? Kakav osmijeh imaju? Jesu glasni dok pričaju, […]

Sjećam se dana kad sam jedva čekala doći u Sarajevo. Gdje god bih išla, po povratku u Sarajevo srce je raslo, jer sam Sarajevo osjećala svojim domom, iako sam tu došla kao studentica, a moja porodica je bila u drugom mjestu. Od početka ovog ljeta većinu vremena sam provodila ili putujući ili kod roditelja. Znala sam da ću sve rjeđe boraviti u Sarajevu od tada, ali nisam očekivala da će to biti baš ovako. Spletom okolnosti srce me sve više vuklo onoj drugoj kući, roditeljskoj, i sve sam manje svoj stan u Sarajevu nazivala domom. Dolazila sam u par navrata […]