Kada je hrana u pitanju, pravo sam škrta. Tačnije, kada je u pitanju hrana s mog tanjira. Zaista ne volim da dijelim hranu, osim ako ja sama ne ponudim i ako više nisam gladna. Iako, čak i nekada kada ponudim, to uradim samo iz kurtoazije, a ne zato što želim da dijelim hranu. Znam da to nije lijepo, ali nije lijepo ni kada te ugrize gladna osoba kojoj uzimaš hranu s tanjira, pa zar nije bolje igrati na sigurno?
Priča mi momak sinoć kako mu je trudna kolegica na poslu uzimala hranu s tanjira. On je to pričao u šaljivom tonu, jer nema problem s tim kao ja. Pa razmišljam nešto kako je bezobrazno da trudnice imaju izgovor za svakakvo ponašanje, samo zato jer su trudne. Naravno da im se treba ustupiti slobodno mjesto u prevozu da sjednu, mjesto u redu kada se nešto čeka i sl, ali zaista ne vidim razloga da iko, pa i trudnica, jede hranu s mogu tanjira. Ja bih joj radije naručila i platila novu porciju.
Imala sam taj problem i dok sam živjela sa sestrom ili cimerkama. Uvijek, ali uvijek prije kuhanja pitam da li žele i one jesti, te ako žele, da u tom slučaju napravim više. Odgovori su najčešće bili da nisu gladne, pa ja onda tako napravim samo za sebe. I sjednem ja tako lijepo da jedem, a neka od njih dođe i hop! ručicom u moj tanjir. “Mmm, što miriše, mmm, što je dobro”, a meni nešto hoće da bude. Pa zar to nije bezobrazno? Neko te lijepo pita jesi gladan, ti kažeš da nisi, a onda dođeš i opustošiš tanjir.
Ili neki dan na poslu… Pauza, ja drhtim od gladi i naručim sebi jedan fini, topli, mirišljavi omlet s pomfritom. Dođe kolegica i “samo će onda jedan pomfritić”. Pomfritić po pomfritić, ode kolegica po nož i viljušku i krenu da jede i moj omlet. Ja sve gledan, šutim, kuham i čekam da stane. Ali jok, jede li ona i jede… Krenu ona još jedan zalogaj, a ja ću ti njoj: “M., ovo ti je zadnji zalogaj, gladna sam.” Ja sam bila neprijatna, ona se neugodno osmjenu i ode. Da je rekla daj mi para da sebi kupim da jedem, ne bi bilo ni najmanjeg problema. Jesti s mog tanjira, još bez pitanja? E, pa za to treba biti baš drzak!
Momku sam na početku veze lijepo rekla da ja hranu ne dijelim. Da ćemo u kinu svako imati svoje kokice, i sl. Možda je mislio da se šalim, ali je poštovao. Kad sam se zaljubila… e, to je bila druga priča. 🙂
…
Primjetila sam da ljudi svoju ogorčenost i nezadovoljstvo životom vrlo često, drsko i direktno projektuju na druge ljude. Nisam sigurna rade li to namjerno po principu “ako je meni loše, neka bude svima i neka svi to znaju, jer mrzim sretne ljude i odoh im pokvariti dan” ili to čine nesvjesno, s obzirom da im je cijelo biće obuzeto tim negativnim osjećajem i nisu ni u stanju da osjećaju, a samim time i odašilju išta pozitivno i lijepo.
Što je tužno, zaista. Treba onda ima strpljenja s takvim ljudima i znati prepoznati odakle dolazi njihov bezobrazluk i naučiti razumjeti da njihov napad na sve nije lične prirode. Treba im dati do znanja da ono što im se kaže, a da je u suprotnosti s njihovim mišljenjem, nije napad na njih. Što je dosta teško, jer samo sami sebi mogu pomoći…
I know, been there, done that.
… there were monsters beneath our bed and we were scared until we taught them all to sing, and then we had a laugh instead…
Ovaj post “šta sam, da sam” sam pisala prije 2 godine, ali sam ga i obrisala. Nemam ništa za pametno i inspirativno pisati večeras, a i moje želje nisu iste kao prije 2 godine.
Ljuta sam na huligane bez razloga, na krkanluk i seljakluk u glavnom nam gradu, ljuta sam na ljude kojima smeta sve što je tuđe, a da je pri tom ispravno, sretno, lijepo, potaman, pa oni odluče da tako ne bude, jer, eto, može im se. Moraš biti duboko nezadovoljan sobom ili ne biti sav svoj da ti smeta nešto što ti ničim me ometa bivstvovanje. Nejse…
Da sam mjesec u godini bila bih: Maj
Da sam dan u sedmici bila bih: Petak
Da sam dio dana bila bih: Noć (cijela noć od nastanka do zore)
Da sam planeta bila bih: Zemlja
Da sam životinja bila bih: Kuče ili mačić (nešto maleno, bebasto i čupavo)
Da sam muzičar bila bih: Hans Zimmer (može kompozitor?)
Da sam dio namještaja bila bih: Krevet (king size)
Da sam historijska ličnost bila bih: Edgar Allan Poe
Da sam ptica bila bih: Orao
Da sam biljka/cvijet bila bih: Ruža (puna sam stereotipa, but oh, well…)
Da sam muzički instrument bila bih: Violončelo
Da sam boja bila bih: Crna ili bijela
Da sam emocija bila bih: Čežnja
Da sam povrće bila bih: Kukuruz (iako više volim voće)
Da sam zvuk bila bih: Šum mora ili vjetar pred oluju
Da sam jedan od pet životnih elemenata bila bih: Voda
Da sam automobil bila bih: Mini Cooper
Da sam pjesma bila bih: Pf… trenutno: The Pierces – Monsters
Da sam film bila bih: The Lion King
Da sam knjiga bila bih: Edgar Allan Poe – Izdajničko srce
Da sam hrana bila bih: Nudle (AAaaa!!! Forever nudles!)
Da sam mjesto bila bih: Divlja plaža
Da sam materijal bila bih: Svila (da se stalno s nekim mazim)
Da sam riječ bila bih: (Na)Šmagati (Lockica knows why :))
Neću slati štafetu dalje, mislim da su ovo uradili svi koji su htjeli, a oni koji nisu, a čitaju, neka urade, eto. Nisam team player večeras. 🙂