Djevojka u mojim ustima

Biće malo kontradiktorno pisati ovo s obzirom na moj prethodni (cmoljavi) post, a i neobično nakon toliko duge pauze da ponovo nešto tersam, ali se nisam mogla oduprijeti porivu da hinjim i hejtam određene grupe ljudi (tačnije, žena) o kojima sam dobila izražajnu, uokvirenu sliku nakon što sam pročitala jednu kolumnu večeras. Uzimajući, pri tome, u obzir i kako sam došla do kolumne, moj poriv za hejtanjem rastao je proporcinalno navedenim činjenicama. Bojim se da počinjem spadati u grupu žena koje se bliže 30tih, a koje sam nekad svesrdno izrugivala, onako mlada i prpošna, samo zato jer mi se moglo. […]

Tebe je tako lako zaboraviti. Potrebno je samo puno truda, puno svega što me odvraća od spomena na tebe (a to je sve) i eto ga!, daleko si, kao i vrijeme između nas. Tebe se tako lako sjetiti. Mnogo lakše nego što bih voljela da je istina. Za pomen na tebe ne moram da se trudim. Dolaziš mi cestom što me vodi kući, dolaziš mi u velikom slovu A pored autoputa kad god bježim od tebe, kad god ti se približavam, dolaziš mi u pogledu koji mi se uvijek ukrade kad prođem pored jedne žute, tužne kućice, crvenog auta i […]

Ti si moj Henry Miller. Moj John Mayer, moj Hank Moody. Moja si suprotnost, ravnoteža, želim se boriti protiv tebe, želim te voljeti svime što posjedujem, rasparčati tvoju realnost mojom djetinjom maštom. Želim se utopiti u tvom mraku, opijati se tvojim očima ispod dima cigareta i seksa na tvom starom krevetu. Trebam tvoje prste da mi prebiru po bedrima, da mi povlačiš nevidljivu liniju duž leđa dok te uvjeravam u ludost. Stvarna je kao ti i ja, snažna je kao energija u našim kilometrima i danima bez kraja. Hoću svako jutro da učiš kako da me voliš više, da se […]