Let's go to Candy mountain, Charlie!

Ovo je jedan od onih naopakih dana. Prvo se nisam naspavala. Budila sam se cijelu noć. Onda kad sam i ustala, žurila sam, jer sam poptuno zaboravila da se moram naći sa kolegicom u određeno vrijeme. Kad sam stigla tamo, opet sam ja čekala (što mene rijetko ko čeka?) i žurila da sve obavim(o) jer sam morala trčati na autobus u 13h. I nije najveća muka što ja žurim i što mi fali vremena. Meni je najveća muka što uvijek, kada negdje žurim, meni se na putu nađu svi penzioneri i golubovi Sarajeva, svi šetači, svi školarci, svi ljudi koji […]

…soon you'll be finding, you can run, you can hide, but you can't escape my love.

Here's how it goes… Kad bi ljudi više slušali svoja srca umjesto druge ljude, čuli bi jednu drugačiju priču. Iskrenu, ohrabrujuću, toplu. Jer, srce je najhrabrije u čovjeku i kad ono odluči nešto, razum može samo da mu privremeno smeta. Slušala sam uvijek druge ljude više nego sebe. Slušala sam pogrešne ljude. Slušala sam ljude koji su se slagali sa mojim razumom, ali one koji su pričali istu priču kao moje srce, ja nisam slušala. Dovede me to ovdje. Dovelo me to na početak. U ovim počecima ja imam vjere u sebe. Kako se samo snažno osjećam! Ispunjeno! Puna sigurnosti […]