Negdje iza duge
Ima jedna pjesma u koju može da stane jedan moj cijeli svijet. U njemu nosim haljinu sa cvijetnim motivima i šešir sa velikim obodom. Korak mi je lagan i vjetar mi se poigrava sa haljinom kao kod Marilyn Monroe. Tamo gdje sam pošla čeka me on, moj oficir, da pijemo magični čaj. Još od onda ja volim čaj. Čita mi iz Poeovih knjiga, a ja ga slušam naslonjena na rame. U tom malom svijetu vozimo se u autiću bez krova dok mi vjetar mrsi kosu. Vozimo se uskim ulicama malih ribarskih gradova. Ja mu ljubim obraze, vrele od sunca i […]