Looking back on the things I‘ve done, I was trying to be someone, I played my part, kept you in the dark, now let me show you the shape of my heart…

Da ja vas pitam, ‘nako otvoreno: Zašto ljudi imaju potrebu da drugima sole pamet i seru im se na sreću? Šta je to tako tužno u čovjeku, da drugog ne može da pusti da sam sebi život kroji? Jes‘ mi naopak ovaj apostrof… Raspoloženje: BSB – Shape of my heart

Strah i ostalo

Sinoć ili jutros, kako vam drago, u pola 3, probudi me zvonjava mobitela. Prilično sam lakog sna, pa sam na prvo zvono, onako polusvjesna, iznenađena i pomalo uplašena, već bila na nogama. U polusnu sam vidjela da me zove sestra koja spava u istom stanu, u drugoj sobi. Nisam imala vremena da budem iznenađena, sve se odvijalo refleksno i brzo. Javila sam se, a ona me upitala šta to lupa. Ništa nisam čula. Možda ipak nisam tako lakog sna. Već sam se razbudila i sjećam se da je počela da mi priča kako je dva puta čula neko lupanje u […]

Ti si moje proljeće

Dok pingvin na mom ekranu već spava, ja osjećam da mi se kapci sklapaju pod težinom maštanja o livadi ispod tek probeharalog drveća. I nije me briga što ne mogu da se pomjerim, jer mi sjediš na haljini, čak mi je drago; ti i ne znaš da me želiš tu. Kao umorni putnik koji je tražio prenoćište, tvoja ruka našla je ulegnuće oko mog struka kojeg sam skrojila baš za nju, da se savršeno uklopi. Moje usne su pile med sa tvog vrata, a prsti su mi prebirali po tvojoj kosi, tražeći zalutalo predvečerje i morske talase. Travu si bojio […]