Opet situacija koja prijeti da eskalira kao u maju 2014. Mama mi jutros kaze da sinoc nisu spavali, da je voda probila neku cestu u naselju i da su ljudi cijelu noc na nogama bili. I evo tako u naseljima sirom BiH. Bas se neka nervoza opet zabetonirala u stomaku.
A prognoza nimalo obecavajuca sve do 6. aprila.
Pita Undine koja nam je u zivotu pozadinska pjesma, pa se zamislih o svim tim “pozadinskim” utjecajima na mene, o pjesmama narocito i kako, od malena, prolazim kroz sinesteziju, gdje je muzika najcesce stimulirala i sva druga moja osjetila. Muzika i film, mozda.
Imala sam nekih 9-10 godina kada sam prvi put dobila na video kaseti “Kralja lavova”, sinhronizovano na njemacki. Pojma nisam imala sta pricaju, ali sam sve pjesme naucila napamet i svaki put plakala kada Mufasa umre. Muzika je tome uveliko doprinosila, jer iako nisam razumjela sta govore, vidjela sam i osjecala. Taj me film uvlacio u sebe svim svojim segmentima i ostao mi je najdrazi animirani film svih vremena.
Dugo godina kasnije saznala sam da je kompozitor, jedan i jedini, Hans Zimmer. Sto bi reklo da srce nadje ono sto trazi i prije nego sazna sta je to sto mu treba.
Otprilike nekako u tim djecijim godinama krece moja ljubav prema filmskoj muzici koja mi je budila sva cula. Malo koji film sam odgledala, a da kasnije nisam pretrazivala soundtracks tog filma ili serije. Sto bi rekla Ironicna, jedna konstanta u mom zivotu.
Sklona sam i da vezem ljude i mjesta s pjesmama koje sam cula od odredjenih ljudi ili na odredjenim mjestima, pa ce me tako Hans Zimmer u Gladijatoru uvijek podsjecati na muza:
Jack Savoretti na jednog slatkog cickavog:
HIM na mladost i odrastanje:
Incubus na jednu glupavu i iscrpljujucu vezu u mom zivotu:
The National na najbolju prijateljicu i koncert u Zagrebu, always and foreva:
Neno Belan i Daleka Obala na Tramvaja:
Rudimental na festival u Puli i jednog Antu:
Foster the people i Pumped up kicks na jednu od ludjih noci u mom zivotu:
I volim sve to kako jest. Tako da soundtrack mog zivota sigurno nije samo jedna pjesma.
Zagledala sam se nesto u ovo svoje mladje dijete, a ona me primjeti, pa upita:
– “Sta me gledas?”
– “Onako…”, odgovaram odsutno, jer sam mislima bila negdje drugo.
Kaze: “Je l’ me gledas zato sto sam lijepa?”
Biser moj, njoj ce u zivotu biti super!