Djevojka u mojim ustima

On je imao mnogo novca. Imao je veliku kuću, imao je stanove u svim većim gradovima, imao je vikendicu na jadranskoj obali, "skromnu" jahticu, divnu ženu i pregršt prijatelja. Život je mjerio šuškavim čekovima i novčanicama, skupim odijelima, uglancanim cipelama, Rolexima i bijesnim autima. Kad se razbolio i ostao nepokretan, njegova lijepa žena je shvatila kako bi ona svoj život mogla izmjeriti u krevetu njegovog dobrog prijatelja. Mjerila ga je tako 9 godina, dok njen bogati muž nije preminuo, tužan i usamljen. Sav novac je trošio na liječenje. Osim onog novca koji mu je uzimala žena da izliječi svoje komplekse. […]

Prije neke 2-3 godine zavoljeh igrati Tekken. Bivši momak me na prvi dejt, čini mi se, odveo u klub da se igramo. Zbog Christie sam poželjela početi trenirati kapoeru (ona mi je najdraži lik u igri), ali nikad se ta moja želja ne realizova. Sve danas ću, sutra ću i tako nikad ću. Inače, nisam ja neki pretjerani ljubitelj igrica, ne kupujem ih, ne tražim, ali kad mi dođe neka dobra pod ruku, pravo se uživim. Ranije sam ih igrala mnogo aktivnije. Prva igra koju sam aktivno igrala bila je Doom, zatim Hexen, pa Doom II, čini mi se. Onda […]

Ne volim odbijati ljude. Ne volim im reći Ne, ne volim tražiti izgovore zašto nešto ne mogu učiniti za njih, ne volim da ignorišem ikoga, ne umijem ja to. Vazda kontam kako sam nekog povrijedila. Posljedica tog udovoljavanja drugima jeste nezadovoljstvo sobom, nakon što preko svoje volje drugima učinim na volju. I svjesna sam ja svega toga, ali i dalje za neke ljude radim isto. Nije da se ja bojim da će se neko na mene naljutiti (iako mi ne bude drago), nego se ja sekiram što je taj neko ostao zakinut za nešto zbog mene. Pa me krivica izjeda. […]