Djevojka u mojim ustima

Ja se ponekad počesto samoprozovem kompetentnom da kažem kol'ko je ko duhovit, pametan i tako to. To radim samo u slučaju da sam u pravu, jer ako nisam, neću se u to ni upuštat. S tim što sa u većini slučajeva u pravu i uglavnom se upuštam u to. Ako znate na šta mislim. A i ako ne znate, nije to meni od nekog značaja. Gledam nešto ove žene oko sebe, što ove meni bliske, što mi one malo dalje, što mi one skroz daleke i nepoznate, gledam ih i nerviraju me počesto. Što su mi dalje, to me više […]

Inače, na Ojrosongu pratim samo glasanje. Potrefi se neku noć da sam gledala polufinale i Azerbejdžan mi se odmah svidi, pa odlučim da ih favoriziram i odlučim da oni pobijede. Sve je to samo puno šminke i kiča, al’ što volim kad ubodem… Hoću reć’, kad dobro odlučim. 😀

Došla meni moja Žena jučer. Sve pet, sve haj, i ja taman kontam, vidi, džaba sam se sekirala, nisam baksuz za blogere, nije se razboljela (kao Locka), nije slomila ruku (kao Rebuilded), preživjet će do sutra (danas) kad bude vrijeme da je bezbjedno ispratim kući. Vratimo se sada na sinoć. Moja hrabra žena meni predloži da pogledamo neki horor u duhu petka 13. Veli da se boji horora i da ih ne vole gledat, ali tu sam ja uz nju, njena superžena, da je čuvam od svih zala i nemani što vrebaju iz ekrana. Skinemo "Egzorcizam Emily Rose" i moja […]