A šta ako?
Ponekad ispravno, ponekad pogrešno, pod zvijezdama zimskog neba, uvijek je isto. Raspoloženje: …I will never know.
disintegration
Ponekad ispravno, ponekad pogrešno, pod zvijezdama zimskog neba, uvijek je isto. Raspoloženje: …I will never know.
Zašto kiša uvijek počne da pada čim očistim prozore? Zašto najviše telefonskih poziva dobijam kad sam na vratima i žurim da izađem vani? Zašto vrijeme prolazi sporije kad nešto jedva iščekujem? Zašto mi se uvijek mnooooogoo spava kad moram da učim? Zašto mi je, za vrijeme učenja, zanimljiva čak i Zelena panorama, pa čak i ogavni Djevojčice i dijademe show? Zašto mi ručak uvijek ispadne lošiji kad ga kuham za druge, ali je uvijek odličan kad ga kuham samo za sebe? Zašto prije početka svakog posla imam uvijek neki drugi posao za obaviti? Zašto kad nešto tražim uvijek nađem ono […]
U posljednje vrijeme se sve više osjećam ko čangrizava baba kojoj sve pod nebeskim svodom smeta, a nije ustvari tako. Ja volim ljude, život i mnogo toga oko sebe. Opet, pomalo kontradiktorno, ljudi oko mene me sve više nerviraju. Najvjerovatnije je to do mene, spucaju me tako neke faze i svi su mi za sve krivi. Samo što i nije uvijek tako. A onda kad nije, ja uviđam koliko ljudi sebi daju za pravo da budu sve što nisu. Vjerujem i cijenim ljudsko pravo slobode izražavanja i mislim da baš svi imaju jednako pravo na to. Pa čak i oni […]