Djevojka u mojim ustima

U jednoj kući je, kada je počeo rat, bilo zabranjeno govoriti "bre", jer to je "njihovo". Pomalo mi se čini tužnom ta kuća, čak i danas, uz sve selame i navodnu vedrinu koju nosi vjera. Neka, BA, oni znaju. Kada sam se nakon nekih 9 mjeseci od početka rata iz Njemačke vraćala u Hrvatsku, jer smo tako mogle biti bliže tati, brkati vozač autobusa me rasplakao ubjeđujući me da se ne kaže tata jer "tata se najeo blata". Babo je naš, tata je njihov. Moj tata ne jede blato, ti debeli, podli, brkati vozaču! Tata mi je poslije uz smijeh […]

Da sam ja mrav, zvala bih se Sića. Ponekad bih se igrala špijuna i sjedila bih na pertlama njegovih patika da me njegovi koraci nose gdje god pođe. Spavala bih u njegovom džepu na košulji. Kad je lijep dan, lješkarila bih u njegovoj kosi, osunčana proljetnim zrakama. Da sam ja mrav napravila bih sebi utočište u ključaonici na vratima njegove sobe, da ga svako jutro gledam dok se budi. Istraživala bih pukotine na zidovima njegove sobe, u kojima je sakrio mirise prošlih dana kada mene nije bilo tu. Ljubomorno bih mu se zavlačila u rukave da me uvijek nosi na […]