Prihvatiti sebe

Otprilike do sedmog razreda živjela sam u uvjerenju da je sve na meni kako treba da bude i nisam se zamarala kompleksima. Ali do 13. godine je nekako sasvim normalno ne imati komplekse i živjeti bezbrižno ne razmišljajući o nekim felerima, jer kakav feler može imati dijete osim ako ne boluje od neke bolesti? Danas je to možda i drugačije. Ja se nisam ni šminkala negdje do sredine srednje škole, a vjerujem ni mnoge djevojke moje generacije, kao i one starije. U sedmom razredu, možda već i prirodno jer sam ulazila u pubertet, a možda ipak krivicom drugarica počela sam […]

Sve nešto, a ništa

Kad se u gužvi zbivanja ne događa baš ništa, kad je sve privid, a ti živiš iluziju i misliš da znaš nešto, onda je to najbolji pokazatelj nadolazećeg kraja. I kad te jed neka obuzme zbog činjenice da si nemoćan u masi, kao da to nije dovoljno, još i tuga naiđe, duboka i sramotno vidna svima oko tebe, pa bi se samo pokrio šakama po licu jer misliš da te tako ne vide. Pitaš se onda, koliko vrijedi jedna mala istina, koju znaš bolje nego neki drugi, kada je ne smiješ izreći na glas? Koju čuvaš za sebe, a samom […]