Reci mi ono što mi šutiš

"Od ljudi se uvijek može nešto naučiti. Čak i onda kada ništa ne govore" – pomislila sam dok sam ispitivački gledala u njegove tamne krugove oko očiju, pitajući se zašto mu je duša umorna. Vrlo rijetko je svoje sagovornike gledao u njihove oči. Kao da se bojao da mu misli čuju. Kao da se bojao istine. A istina boli samo one koji se s njom ne žele suočiti. Raspoloženje: Gibonni – Šta će meni moja dica reć

Vjeruješ li u mamu?

Jedno jutro, nakon dobrog sna, probude se blizanci u majčinoj utrobi. Rastežući se i sudarajući se u tijesnoj okolini, počnu se prepirati oko toga postoji li ili ne postoji život nakon rođenja. Razgovaraju blizanci u majčinoj utrobi: – Ma daj? Nemoj me zezati da vjeruješ u život poslije rođenja? – Pa, ovaj… Sigurno postoji nešto nakon tog rođenja. Možda smo sada ovdje da se za to pripremimo? – Jesi blesav! Život poslije rođenja? To nema nikakvog smisla. Kako bi to uopšte izgledalo? – Ne znam. Volio bih da bude puno svjetla! I prostranstva – a ne tako tijesno kao ovdje. […]

And when will we learn to see?

Sjećanje na danas neće biti kao sjećanje na jučer. Već je danas toliko hladnije od jučer, da ćemo sutra zaboraviti na danas i postaće nam nevažno. Nije to do vremena, to je do čovjeka u vremenu. Izrađuje li danas više iko foto albume? Otkako je digitalna fotografija uzela maha, ne pamtim kad sam izradila sliku. Kad sam je držala u ruci i prstom milovala lica na njoj, osmijehe zaleđene i deset godina unazad. Danas ona lica na slikama djeluju tako nestvarno, kao da si iz nekog drugog svijeta, gdje su ljudi znali da budu srdačni i da vole. Danas nedostaje […]