Djevojka u mojim ustima

Prevoznik s kojim putujem od Sarajeva do sela mi mog i nazad ima jednu finu naviku. Naime, kondukteri putnicima tokom svakog putovanja dijele bombone. Ne znam da sam tek nekoliko puta putovala, a da oni nisu dijelili bombone. Nekad i po dvaput. Nije to nešto veliko, ali gesta je ono što se računa i što je ustvari veliko u toj sitnici. Mene uvijek obraduju i bude mi drago kad iz one zdjelice mogu izabrati bombonu koju želim, a vjerujem da i ostalim putnicima izmame osmijeh na lice. I kako ja u tom trosatnom putovanju uvijek imam vremena da samo sjedim […]

Trebala mi je koja minuta da mi u glavu dođe što je moj virtuelni prostor večeras prazniji no inače. Ustvari, to je moj društveni prostor; ja svoje prijatelje držim u laptopu. How lame is that? Znam sad nekoga ko bi me zbog ovog priznanja, a i zbog same te činjenice mogao ružiti do jutra. Nedostaje mi. 🙂 Dakle, došlo mi je u glavu – ta petak je! – Ljudi izlaze vani, Morgana. Čak i navečer, ne samo po danu. – Meh, znam… al’ meni je mrrrrskoooo. Ko će se sređivat i nabadati na štikle, pa mi stopala oteknu, pa noge […]

Posebno kad učim, ali i kad sam besposlena, meni se otvori… apetit. I onda mi svaaaašta pada na pamet, imam osjećaj da bih bila spremna kuhati sve što zamislim i da bi to bilo izvrsno, mada je sve to produkt gladnog stomaka. Realnost je malo drugačija; obično mi bude mrsko ići kupovati sve namirnice, pa jedem šta imam u stanu, a to je skoro uvijek isto – makarone, sir, tunjevina, piletina, riža, slatki kukuruz, makarone, sir, tunjevina, piletina, riža, slatki kukuruz… ponekad kajmak i pašteta. I jaja i mlijeko, toga uvijek moram imati, to su mi dvije osnovne namirnice pored […]