disintegration
S prijateljima je isto kao sa ljubavima. Dok ih ne izgubiš i ne primjetiš koliko su ti potrebni. Ne, nisam izgubila prijatelja. Prave prijatelje ne možeš izgubiti čak i kad odlaze. A ljudi uvijek odlaze. Samo sam pronašla u sebi nešto, što nisam ni znala da posjedujem.
Nije ni znao da je upravo on bio taj koji mi je pokazao smisao mog života, kao u igri logike gdje pomicanjem jedne jedine šibice promjeniš smisao svega, i nije ni slutio da je svojim postojanjem pokazao razlog mog.
Ja ne slušam turbo folk. Nikad nisam i nikad neću. Moj mozak ili se nije dovoljno razvio za istinska uživanja u tekstovima svih onih estradnih zvjezdica (a i raznolikim tonovima na sintisajzeru koji čine muziku) ili sve ono i nije nešto što bih ja mogla nazvati muzikom. Slušam i ja svakojako smeće (pjesma u postu ispod nije neki dokaz mog vanzemaljskog muzičkog ukusa), ali turbo folk ne mogu ni naopako. Ja kad čujem one ispodšatorske i slične izvedbe i meni dođe da razbijam čaše. Od muke i depresije u koju me sve to baca. Sve sam ovo rekla da bih […]