Jedan od mrzih, ako ne i najmrzih, kucanskih poslova mi je skidanje i navlacenje posteljine. Narocito duplog jorgana. I navlacanje carsafa s gumom na dusek. Ili bez gume, pak, pa ne mozes fino utrpati, a da negdje nesto ne strsi i ne ispada. Pa kad se desi da pogresnu stranu jorgana okrenem, a onda skidaj, pa ponovo…
Desava li vam se da nekada negdje sretnete osobu i poznata vam je, ali nemate pojma odakle je znate? Jednostavno je ne mozete smjestiti u odredjeni okvir, situaciju, mjesto. Znam provesti pola dana razmisljajuci gdje sam vidjela to lice. Tim gore ako se mene ta osoba sjeca pa se pravim da imam pojma s kime pricam.
Najcesce su to osobe koje srecem u marketima i drugim mjestima gdje cesto idem, pa je sreca da oni mene ne pamte, jer dnevno vide stotine lica.
Medjutim, zimus mi se desila neugodna situacija u Mercatoru. Stojim tamo kod onog zrnevlja, a preko puta mene, s druge strane rafe stoji zena, pa kako me ugleda osmjehnu se i pozdravi me. A ja, inace bih odgovorila i pravila se da znam ko je, ali sam u tom momentu totalno zatrokirala i samo sam, u predugoj tisini od nekih 5 sekundi, buljila u nju poluotovorenih usta pokusavajuci da je smjestim negdje. Kad je vidjela tupi izraz na mom licu predstavila se i odmah mi se upalila lampica, pa sam se izvinila i rekla da nikako nisam mogla da nadodjem. Bila je to mama najboljih prijateljica moje A. iz vrtica, sto je moju sramotu ucinilo jos vecom. Ali jedno je sigurno – vise nikad nisam zaboravila ko je.
Jedne druge prilike, pa ima tome i 16-17 godina, zaustavila me djevojka na ulici, izgrlila i izljubila ko najrodjeniju, ispitale smo se, kako si, dobro sam, kako zivot i sav taj small talk, a ja se do dana danasnjeg nisam sjetila odakle se znamo.
Tako da najcesce nastojim izbjegavati ta poznato nepoznata lica i sakrijem se negdje da me ne vide, barem dok mi ne sine ko su.
Opet nece YT. 🤬
First and foremost, popravili su mi laptop. Zaboravila sam tipkati na tastaturi.
Oko ovog tornja gdje zivim pusu orkanski vjetrovi skoro svaki dan. Mislim, bez pretjerivanja, uvijek puse NEKAKAV vjetar, i bez izuzetka je vjetrovito svuda oko zgrade, tokom cijele godine. Puse odozgo, sa strane, odozdo… Ljeti to zna biti super, volim vjetrove. Zimi to zna biti borba za goli zivot. Ne mozes zrak da udahnes.
Danima kada je vrijeme ovakvo sugavo, znaci kisovito i vjetrovito, kada kisobran jednostavno ne vrijedi nositi jer se ne moze, iz stana izadjem ovakva:
Dok dodjem do stanice izgledam ovako:
Dodajmo na to lose raspolozenje uzrokovano tim vremenskim (ne)prilikama, budem takva da je bolje ne sresti me. Narocito onima kojima kisobran i kosa stoje nedirnuti. Vjestice.
Evo, sad moze i YT. <3