Djevojka u mojim ustima

Večeras je mjesec divan. "Mjesec. Veličanstveni mjesec. Pun, debeo, crvenkast mjesec, noć svijetla kao dan, mjesečina obliva zemlju i donosi radost, radost, radost." Guarda che luna Dugo nisam vidjela veći mjesec. Ne znam jesam li ikada. Večeras sam, žmireći na jedno oko, stavila prst na njega i pratila ga po nebu, da mi ne pobjegne. Čuvala sam ga ispod prsta, kao zrno sjajne prašine na nebu, da ne umakne; večeras je mjesec ispunjavao želje. Plesali smo mjesec i ja, malo je pratio on mene, malo sam pratila ja njega, vodili smo se za ruku, malo mi je bježao, krio se […]

Hajde, plači sa mnom niko ne plače kao ja biće ti malo nezgodno uvek mi nabiju prst u oko smeta im zvuk okamenjenih suza dok prave rupe u podu Hajde, plači sa mnom samnom je najlepše plakati biće ti malo nezgodno moraćeš da mi brišeš suze a to još niko ne ume. Hajde, raduj se sa mnom niko se ne raduje kao ja skakaćemo po žardinjerama vrtećemo se oko uličnih svetiljki ljubićemo drvorede širiti ruke, hvatati radosne sebe u letu biće ti malo nezgodno gledaće nas prolaznici malo je reći mrko iako nikog ne mlatiš i nikom ne smetaš svikli […]

Vjerujem da u aktuelnoj frtutmi oko pasa u gradu ovaj post i neće naići na razumijevanje i sažaljenje i nečiju dobru volju, ali vrijedi pokušati. Naime, već dva dana čujem kako u dvorištu jedne napuštene kuće cvile kučići. Prvo na to nisam ni obraćala pažnju, pa zaboravim, pa pomislim da nisu sami, ali kada sestra sinoć nije mogla da spava jer cijelu noć nisu ušutili, jutros je otišla i ponijela moju staru duksericu da ih u njoj unese u stan, jer je ono tužno cviljenje postajalo nepodnošljivo. Međutim, jedan je izgleda uginuo, kaže da je samo nepomično ležao, a drugog […]