Djevojka u mojim ustima

Citam po komentarima na vasim blogovima, a svakako se spomene tu i tamo, jos imamo i Astrologusa, to citanje natalnih karti. Ja nisam sigurna da bih to zeljela znati, osjecala bih se nekako ogoljeno. S druge strane, opet, nisam sasvim sigurna ni koliko vjerujem u sve to, mada sam u mladjim danima citala o tome, kupovala kojekakve knjige, zanimala se za horoskop i astrologiju generalno.

Zapravo, ne znam ni sta bih mogla ocekivati u tom citanju natalne karte. Citanje osobnosti (sto mi je ok) ili ono neko kao gledanje u buducnost, sto mi je i strasno i kosi se s mojim vjerovanjem da iko moze znati neciju buducnost.
Kada je Selina pisala o svom iskustvu bilo mi je prilicno zapanjujuce, pa pomalo i jezivo, da neko takvo nesto kaze o drugome. Pa koliko god ti vjerovao ili ne vjerovao tome, ne mozes da ne odlutas mislima u tom smjeru i da se ne zapitas da je li ista od toga istina. A onda iscekujes to sto ti je “predvidjeno”. Narocito ako su neke lose stvari u pitanju. Dobrom se nije tesko radovati i iscekivati ga. Mislim da niko ne voli da zna ceka li ga nesto lose u zivotu.
Imala sam, donekle, slicno iskustvo dok sam bila dosta mladja i blesavija. Trazila sam da mi se prica o buducnosti, htjela sam da znam sve unaprijed. Malo je reci da nista od toga nije bila istina, da se pola stvari ne sjecam, da su to bile prazne price, ali me obuzimalo i oduzimalo mi vrijeme, energiju i volju da uradim nesto drugacije.

Tako da, kad se podvuce linija, mislim da ipak ne bih voljela da znam sta me ceka. Mozda, ako cu biti iskrena prema sebi, najvise iz straha da ne shvatim da sam u zivotu uradila neke pogresne poteze koji bi me mogli kostati onoga sto zamisljam kao svoju buducnost. Da mi ne dodje neko i kaze: slusaj ti, tvoj zivot u proteklih 10-15-20 godina je samo zagrijavanje za ono sto dolazi ili, jos gore, to vrijeme je protraceno i nista od toga sto si prozivjela nece igrati nikakvu ulogu u onome sto ces prozivjeti.
A opet, niko od nas nema utjecaja na ono sto ce biti, nase je da radimo i zelimo, ali niz faktora odlucuje o tome sta ce stvarno biti.
Mnogo me privlaci sve tajanstveno, neznano, mracno, neuhvatljivo, ali sve dok se ne radi o meni.

Spotify mi sasvim nasumicno izbaci “Summer moved on” od a-ha koju sam prvi put cula tada, 2000., kad sam imala 13 godina, na onim Bravo Hits CD-ovima, sto su dolazila po 4 u oklopu. Sin kucnih prijatelja je ostavio te stvari kod nas kada su selili u Ameriku i to je za mene bilo novootkriveno blago. Neki od hitova na tim CD-ovima su oblikovali moj muzicki ukus, a time i moju licnost, kao pjesma “Right here in my arms” od HIM, sto je ostavilo traga do dana danasnjeg, 25 godina poslije. Bila je to ljubav na prvo slusanje.
Jos uvijek se tacno mogu sjetiti dana, suncan, topao, prozor otvoren, zavjesa piri na vjetru, sjedim na podu medju svim tim kutijama i pustam muziku, i ushiceno pojacavam zvuk da i prijateljica cuje pjesmu kojom sam se odusevila.

Tako me veceras pjesma od a-ha baci i do 25 godina u proslost i podsjeti me na svu muziku koju sam slusala, pa cak i njemacki hip hop, Peter Fox i Seeed, Fettes Brot… evo vrtim ponovo playliste s pocetka milenija, millennial style.

Nego, ja sad najozbiljnije molim, ako neko moze da me uputi i objasni mi zasto ne mogu da postavim YT video na blog. Uspjela sam prije dva posta i ponovo nece. Ne koristim mobitel, s laptopa pisem, pokusala sam preko svih dostupnih i meni znanih alata na blogu. Svaki put pise da je video unavailable. Postavljala oficijelne, neoficijelne, nece pa nece. 😭

VASIONKO, HVALA, ovako je kako si ti napisala u komentaru ❤️