…

Ja sada znam koji je dan u sedmici po tome što zapamtim kad ovog svog potomka mogu izvesti napolje. Tako se skontam, aha, jučer je bila srijeda, jer danas u četvrtak imamo dozvolu da udišemo svjež (sarajevski) zrak. Fala. Još evo da nam dopuste da skinemo rukavice (iako ja tu zabušavam), a bogme i maske, jer dobiću kakvu bolest kože kad se osafunja ispod one gume. Samo čekam da mi znoj rane kakve napravi na rukama. I ovako, već pomalo u obliku balona, ne mogu da dišem, a šta će biti na plus 30 i kad mi se pluća stisnu […]

…

Iritiraju me ljudi koji su uključeni u neki grupni posao, projekat, razgovor ili bilo kakav angažman, a onda kada se od njih traži sudjelovanje u tome, šute kao mutavi. To mi je nekako jednako iritantno onome kada pješak neće malo ubrzati korak ukoliko je zeleno svjetlo i za auta i pješake, nego lagano se šeta (kao danas jedna stuha, a pri tome priča na mobitel) kao da je izašla na modnu pistu. Ok, nećeš trčati, ali pokaži malo saobraćajne kulture. Takvi ti ljudi neće pridržati vrata, neće ti ustupiti mjesto u javnom saobraćaju ili redu, ukoliko si u kategoriji ljudi […]

…

Da vi znate kako je slatko kada dvoipogodišnje dijete pokazuje emocije onda kada misli da je niko ne gleda… tako moja E. poreda svoje autiće, pa ih miluje i ljubi, nešto im šapuće, daje im piti vodu i jesti kada i ona jede. Nosi na spavanje i pokriva… neko bi očekivao da su to lutkice, ali su kod nje to autići. I to tri specifično, od najvećeg do najmanjeg. Valjda su to tajo, mami i ona. 🙂