Djevojka u mojim ustima

– “Mama, hocu da idem sa D. na more, u avionu! Molim te, posalji poruku njegovoj mami da idemo na more!”

– “A H.? Zar se nece on ljutiti sto ides na more sa D.? Je l’ ga to ne volis vise?”

– “Ne volim ga, sad volim D.”

– “Pa zasto ga ne volis, sta se desilo? Neki dan si dobila jos jedno pismo od njega i bila si sretna.”

– “Ali, njega nema u vrticu! Nije dosao dva dana. Kad se vrati, opet cu ga voljeti! Sad volim samo D. I volim tebe. Ne volim ni taju.”

Ljubav u doba generacije Alpha. Taju je opet zavoljela kad je dobila hamburger.

Go figure.

Postoje li jos uvijek klubovi, kao nekad Sloga (znam da jos uvijek postoji Sloga), ali za nas 35+ da se mozemo otici isplesati, a da to nije uz turbo folk i da ne izgledam ko mama on the loose, because I would be? Ali da, ipak, ne izgledam ko da sam pobjegla od kuce i docepala se slobode, nego ono, dosla jedna starka medju druge starke i starce da se malo isplese i uziva.
Ili, mozda da samo sjednem ovako s prijateljicom u auto i da krenemo na put bez odredjenog cilja?

Ovako i ja djeci uskacem.

Mislim da, generalno, ne bacam puno novca na gluposti, na stvari koje mi nisu potrebne, a zelim ih imati. Ali mi nalete tako neki periodi, neka manija me uhvati za odredjenim stvarima i onda ih kupujem iako mi stvarno, stvarno nisu potreba, nego samo zelja. Srecom, nisu to skupe stvari, ne izdvajam inace puno novca na to. U pitanju su, trenutno, suncane naocale. Ili znaju to biti tasne, ponekad novcanici ili patike. I to je to.

Naocala sada imam jedno 10ak i vecinom su te one iz DM-a, stvarno su mi fine i imaju mi dobar omjer cijene i kvalitete. Plus, uvjerena sam da mi skoro svake naocale lijepo stoje, pa mi nije tesko ni odluciti se, haha.
Tasne ili ruksake isto volim da promijenim cesto, pa mi nije isplativo da stalno kupujem neke skuplje, mada smatram da je bolje da imam 2-3 kvalitetne, kozne, nego 10 ovako ovih potrosnijih, ali u sustini mi je tesko naci model koji je dovoljno velik da jos uvijek mogu nositi neke stvari potrebne djeci, a dovoljno kompaktan da ne izgleda kao da teglim vrecu krompira. Nije mi opcija nositi i manju tasnu i ruksak za djecu, ne volim to. Tako da sam pretezno na ruksacima sad, narocito kad idem na posao, jer nosim i laptop. Trenutno mi je omiljeni jedan iz Plastik Fantastik, nema mu smrti, nosim ga neprestano preko godinu dana.

Maloprije sam otisla na pauzu u DM, jer gdje drugo, i opet sam kupila naocale. Tj., platila sam ih bodovima, pa je manje bolno podnijeti cinjenicu da nemam mjere.