Bilo je nečeg posebnog onog dana kad sam trčala da ne zakasnim, sa haljinom u rukama, da se ne spotaknem, sa kosom boje gavrana, usana boje krvi i upitnih pogleda.
Bilo je nečeg magičnog u spoznaji da ću samo taj dan biti takva i nikad više.
Ostavih te noći sva pitanja u sehari, neka da ih ne otključam do danas, jer ma kako lijepa bila, ta noć nikad nije mogla dati sve odgovore.
Poželim često osjetiti se ženstvenom kao te noći, poželim nositi raskošne krinoline.
Danas su djevojke zaboravile šta znači biti žena.
A i muskarci su zaboravili biti muskarci… naopak svijet,
postace svejedno ko je zensko, a ko musko
Kod njih je to još i izraženije 😀
Ma bezveze baš…
da je meni da se zenama zabrane pantole, da sve moraju nositi one suknje, sa jebeno uskim strukom, onaj korzet… da mi je biti u tom periodu 😀 i da se ne takmicimo sminkom, nego frizurom, pristojnim drzanjem i dostojanstvom 😀 ahhh 😀
mene tovj post podsjeti na to, mozda nema nikakve vzee s tim al et…za mene je to zena i izraz zenstvenosti 😀
To je otprilike to, mada je nošenje korzeta jako naporno. Meni bi više odgovarala moda između 1920-1960. 😀
Ah krinoline…:D
A zene danas…mane-vise ne vrijedi trositi rijeci na razne “sve-na-izvol'te-koke”
svako doba svoje žene (kao) ima 😀