Ono si šta slušaš

Ne mogu se tačno sjetiti kako sam se upoznala sa keltskom muzikom, ali onog dana kada jesam moja ljubav prema istoj je samo rasla. Ustvari, draže su mi male varijacije na tu vrstu muzike, sa ambijentalnim odstupanjima, ali suština je ista. Mislim da mi je jedan bivši momak snimio kompilaciju te muzike te stotinu najboljih pjesama filmske muzike, prema kojoj je moja ljubav, također, od tih dana, doživljavala svoj rast.

Hans Zimmer i John Williams su za mene postali neprevaziđeni umjetnici svoje vrste. U izvedbi Praške filharmonije sve to zvuči prilično magično, tako da sam tom bivšem momku vrlo zahvalna na uvodu u nešto, što sam kasnije nazivala "muzikom koja me opisuje". Ambijentalna muzika je sintagma koja najbolje opisuje ono što volim.

Danas mislim da još uvijek nisam čula svu ljepotu koju ta muzika pruža. Tražim, slušam, divim se i pitam se je li moguće da postoji iko do koga takvi zvuci ne mogu doprijeti, pokrenuti maštu, slike, emocije. Naravno da postoji, moja sestra je potpuno imuna na klasičnu muziku ili Vangelisovu "12 O'clock", ali je Guetta i više nego dobrodošao. Ne osuđujem, naravno, hvala Bogu pa nismo svi isti, ali sve to potvrđuje stajalište kojim se kao tinejdžeri vodimo više nego danas – izbor momka/cure, pa i prijatelja, često zavisi od muzike koju slušaju i nije to bez veze.

Družila sam se sa ljudima svih profila, ali znam tek nekoliko njih koji cijene istu muziku koju cijenim ja. I nije to neka prepreka (nisam od onih koji vikende provode u klubovima), muzika je privatna, muzika je osjećaj, muzika je ono što jesmo, pa ono što volim dijelim samo sa ljudima za koje mislim da bi mogli "da čuju". I ti ljudi su, uglavnom, jako inteligentni i duhoviti. Nije da se hvalim. 😀

Ali, pitam se, jesam li ja jedna od rijetih koja muziku čuje onda kada i ne svira, koja mnoge trenutke u životu može povezati sa zvukom, kojoj svaka situacija u životu ima svoju melodiju, jer je melodija ono oubličava i jedino što, pored mirisa, okusa i boje, ima pravu snagu?
Zar ne bi bilo kul da nas prati orkestar i dramatično odsvira svaku bitnu situaciju u životu? 😀

Ili su glasovi u mojoj glavi isuviše stidni, pa pričaju samo sa mnom?

13 thoughts on “Ono si šta slušaš

  1. Zipa ovo…meni je bez muzike tuga..bilo šta da radim treba mi muzika…Mislim da si mi nešto slala od te ambijentalne muzike i sasvim je ok, ono opuštajuća i slušljiva je. Može i Guetta ali sad skakat u jednom mjestu 3-4 sata ko budala, vala se i ne da čovjeku. Muzika može dosta reći o čovjeku a i ne mora…(inteligentan i duhovit, hahhaha)…Ja sam jednom, nažalost, slušao irsku duhovnu muziku iii nije bila za tog momenta..cuj irska…
    P.S.ovu zadnju rečenicu memoriši negdje dobro, ako pisala roman ili nešto slično..može se iskoristiti za dosta stvari!

  2. Hahaha legendarno
    Inace volim klasicnu muziku, ali nisam upoznata sa tim sto slusas, mislim da cu malo da istrazujem.
    Nije mi presudno sta ljudi u mom zivotu slusaju, ali ne bih mogla biti sa nekim krkanom kojem je vrhunac muzike grand.
    Inace ja imam periode kada stalno nesto slusam, i onda mogu i mjesecima bez muzike, cudno ali eto…
    Slazem se za ovaj orkestar, bilo bi odlicno, totalno Ally McBeal-ovski 😀

    Sto se raspisah

  3. kako te samo razumijem, jednom sam procitala post koji je isao malo dalje od ovog kad je lik napisao da ces naci srodnu dusu kad nadjes nekog k'o slusa identicnu muziku kao ti. nije da se ne slazem.
    imam jednu osobu kojoj kad posaljem neku stvar (ili ti ga pjesmu) istinski se obraduje i razumije, ili iskreno kaze da mu se ne svidja..
    i da, najgora mi je recenica kad neko kaze da slusa sve. darling ne slusas ti nista. svidja mi se hans mislim da cu da skinem par stvari 🙂

  4. onaj….to gore jah jok onako njah nisam znala…al to dole….i ja sveprozivljavam sa muzikom usebi…i to mi jest precudno, i drago mi je sot sad znam da nisam jedina 😀
    ali mnoge momente pamtim po pjesmama…i kad ponovo cujem tu pjesmu, apsolutnosae mogu vraitit u taj period i to mi je…prava vrijednost…

Komentariši