Oči gladne

Posebno kad učim, ali i kad sam besposlena, meni se otvori… apetit. I onda mi svaaaašta pada na pamet, imam osjećaj da bih bila spremna kuhati sve što zamislim i da bi to bilo izvrsno, mada je sve to produkt gladnog stomaka. Realnost je malo drugačija; obično mi bude mrsko ići kupovati sve namirnice, pa jedem šta imam u stanu, a to je skoro uvijek isto – makarone, sir, tunjevina, piletina, riža, slatki kukuruz, makarone, sir, tunjevina, piletina, riža, slatki kukuruz… ponekad kajmak i pašteta. I jaja i mlijeko, toga uvijek moram imati, to su mi dvije osnovne namirnice pored hljeba. Vako to izgleda bogato, ali su to samo dva jela.

Sad sam zamijesila tijesto za lepinice, i iako je brže kupiti hljeb, nema ništa bolje od vrućih lepinica.

A tek apetit za slatko… auuu, koliki apetit za slatko se otvori, mislim da bude grehota što sebe patim pregledajući sve recepte za kolače i torte, samo maštajući koju bih prije pojela.
I sjetim se tako jedne dječije poslastice koju bih i sada tako rado smazala.
Naime, često smo kao djeca znali uzeti neke staklene flaše i u njih brati kupine. Onda bismo uzeli neki štapić, grančicu, očistili je, ogulili od kore i njom izgnječili one kupine u flaši, dok ne postane sok. U to bismo dodali šećera i umakali onaj štapić u to i lizali. Aaaa, sve mi voda na usta ide dok ovo pišem. 😀 Kako je to samo slasno bilo! I na kraju što se ne mogne umočiti, ispijemo.

Ili ona ratna lizala od istopljenog šećera… mmmmm!
Ili šumske jagode, pune tegle mirisnih šumskih jagoda…
A tek mamina pogača s mesom…
I seljački krompir iz rerne…
I grah sa suhim mesom ili sudžukom (koju ja kasnije izvadim, stavim samo da mi miriše), joj kako sam poželjela graha.

Evo, samo što tijesto nije nadošlo! 😀

Raspoloženje: Henda – Umrijeću zbog tebe

Eto, ko ne bi sad ove pizze, pa ovaj sir, puuuuno sira, pa ova čajna kobasica odozgo (ja stavim čajnu), pa se ovaj sir topi i curi… 😀

11 thoughts on “Oči gladne

Komentariši