Mislim da nisam nikad nikome pricala ili znaju 2-3 prijateljice, ali onako povrsno, bez detalja, o ovom jednom slatkisu koji mi se vrzmao po zivotu prije nekih 11-12 godina. Malo prije nego sto sam upoznala muza, haman. Ma nije samo slatkis, nego je i zgodan pravo, visok, ko lutka lijep. Zubi i osmijeh ko da mu je mama stomatolog, a stalno se smije, duhovit bio poprilicno. Kosica tamna, gusta, frckava, sve oni uvojci preko plavih ociju mu padaju.
Spletom okolnosti provodili smo dosta vremena skupa tad, ne nasamo, ali uvijek bismo se nasli zajedno u tim nekim drustvima i vazda smo nesto flertovali, sve ono pihihi, ali vidis ti da tu ima obostranog interesa. Pa je stalno trazio neke izgovore za razgovor sa mnom, sjedne blizu mene, dijelio komplimente sakom i kapom. Iz nekog razloga je bio ocaran mojim noktima, a oni bili stvarno lijepi, dugi i prirodni. Pa me, ono, pita neka glupa pitanja, eto samo da bismo pricali, pa sta god. Ja kazem da nesto volim, voli i on, pa hoce da mi nosi kisobran kad je kisa, pa me ispituje gdje hodam, sta radim, dodali se na nekoj igrici, neke zivotinje trce i ganjaju se, pa se igrali i dopisivali do ko zna kojih sati. Trajalo je to par mjeseci, vec su to i ostali vidjeli.
Kad jedne prilike u nekoj prici neko mu se obrati nesto u kontekstu kako ce on lako da nadje djevojku, a neko drugi dobaci – pa ima on djevojku vec 4 godine.
Aaa, meni se pomracilo pred ocima, sjedila sam mu nekako iza ledja, pa mi, srecom, ne vidje reakciju, mislim da sam samo problijedila. Kad sam malo dosla sebi, pravila sam se da nista nisam cula niti mi je palo na pamet da ga pitam o tome, ali mene kao da je neko zalio kantom ledene vode, srce mi slomio, nije vise to to.
Medjutim, on i dalje po svom. Doduse, skontao je da sam se ja malo povukla, ali i dalje on istu pricu fura.
Dodje jednom na red i ta djevojka, spomenu se u prici, direktno, i on nekako stidljivo, brzo preleti preko toga, ne porece, ali nije htio puno na tu temu. Jedne prilike vozio nas nekoliko kuci, ja na kraju zadnja ostala i doveze me pred zgradu, ugasi auto, kaze dodji sjedi naprijed. I sjela ja i sutimo oboje. Pita on mene sta cemo. Rekoh, ja znam sta cu ja, al ne znam sta radis ti, imas djevojku, sta hoces od mene. On suti, kaze nemam pojma. Pitam ga jel sretan u toj vezi, kaze nema pojma, veli: sta znaci biti sretan. E, jebi ga, sad da ti ja pricam… evo, meni sreca biti s tobom nasamo, kontam se.
A ja, pa nisam se jos bila zaljubila, al samo sto nisam i razmisljam da je sad idealno vrijeme da tu presjecem, jer kasnije ce biti kasno. Nesto smo se mi tu jos natezali, ne sjecam se vise price, a u meni se lome dvije – da li da ga zovem u stan i da se pravim luda ili da se samo pozdravim i izadjem iz auta. I uradim ovo drugo.
Proslo je neko kratko vrijeme, nismo se culi. Igrali smo se te ganje sa zivotinjama, ali bez price, kao tu je, ali nije tu. U tome sam i ja otisla prijateljici u Englesku, medjutim on opet sve vrijeme pise, a tad u pricu nekako ulazi i moj muz. Trebala mu ja, kao, donijeti neku majicu iz Engleske, jer se ta moja prijateljica zabavljala s njegovim prijateljem, pa ja sam tu glumila brzu postu, a i da se usput i upoznamo. Ja za svog buduceg muza zainteresovana ko za lanjski snijeg, samo mi ovaj frckavi na pameti.
Ali, ni moj sadasnji, a tada buduci muz, nije bio neka danguba, uleti mi ovako s nekom neobaveznom pricom i porukom, a i on je tada imao nekakvih cura i curica u zivotu, sto sam poslije saznala, dok je i mene vrebao.
I u svom tom prenemaganju i porukanju s Cickom, jedne veceri on mene zove, kaze eto ga, hoce da me vidi. I vidjeli smo se. Mene malo grizla savjest zbog njegove djevojke, nisam to stvarno prije nikad uradila, bila s nekim za koga znam da je zauzet, svjesno i sebicno. Nisam ni poslije. Tad sam mislila da je njegova obaveza da razmislja o tome, a sta je on mislio, nisam pitala. Rekao mi je doduse da je to i njemu prvi put. Kontam se, jest malo sutra. Ali, hajd. Vidjeli smo se par puta i onda je to samo utihnulo. Ohladila i ja, a i on. Ili se prepao ili je kao i ja, ispunio jednu fantaziju, pa smo odlucili nastaviti dalje sa zivotima. Meni je na kraju sve to bilo ok, nisam se uspjela zacopati ko neka balavica, pa da patim i placem za njim, mada mi jest bilo krivo sto nije nikad bio moj, jer mi se bas svidjao.
U tom kraju s njim, pocinje pocetak s mojim muzem. Tad sam mu nekad rekla i da sam upoznala nekoga i da sad vise bas nema smisla da se natezemo, jer on nece prekinuti s curom, a i ja hocu da idem dalje. Kaze on meni, ti to nesto ozbiljno, meni se cinilo da si se zaljubila u mene. Kao da je naslutio da ce mi biti ozbiljno, ali mu presutih da sam se zamalo zaljubila u njega. Pa sta hoces, frckavi moj, necu te, al ne dam te.
Jednom me vidio u gradu, mozda godinu-dvije poslije, ja na semaforu, on u autu, stao, trubi, doziva me, s onim istim lijepim osmijehom.
Prije 2-3 godine ga sretnem u nekom kafe/restoranu/igraonici. Ja na jednom djecijem rodjendanu, a on na drugom. Sa zenom i djetetom, ja s muzem i djecom. Vidjeli smo se, ali se nismo vidjeli, vjesto smo se izbjegavali. Ne znam ni kako bih stala pred njega i to je jedan od razloga sto nikad o njemu skoro nikome nisam pricala. Malo iz stida prema toj njegovoj djevojci, malo sto mi je bilo uzbudljivo da mi ostane bas to sto je bio – jedna kratka, ali slatka, i prilicno bezbolna, fantazija.
necu te, al ne dam te
—ovo bi mogao biti naslov nekog budućeg bestsellera. 💯😃
nekog toksicnog ljubica, sigurna sam hahah
Uhvati me deja vu, kao da sam ovo čitala nekad 🤓
Mogla bih i ja napisati nesto na ovu temu, pa da se svi otvore da opet pokreneš trend 😵💫 haha.
ja nisam pisala, ne sjecam se da jesam 😀
haha, hajde, sad si me bas zaintrigirala. A i ostali, ima tu socnih prica koliko hoces.
Ovo bi bilo fora pretovoriti u neki kratki filim za Vimeo.com
haha, ih, koliko je samo ovakvih prica gdje dvoje ne moze biti skupa jer je jedno vec od ranije u vezi… :/
i svi ljubavni filmovi su takvi. 🙁
Hallmark channel, vazda ljubici sa happy endom 🙂
Ma to su filmici za malu djecu 😁
😁 vrati mi moje krpice. (da brisem suze na kraju filmica)
Za bolje. Da je nju ostavio radi tebe, ostavio bi kasnije i tebe radi neke nove nje
Moguce, mada bila sam i ja s druge strane medalje, ostavljala sam nekog zbog nekoga, i iz svoje perspektive ne mogu reci da bih to uradila i toj drugoj osobi, jer igraju tu ulogu i drugi faktori, ali svakako je ovaj gore odnos zavrsio kako je i trebao.
Bas zanimljiva prica. Sto ti rece u komentarima kolko je samo ovakvih prica. Nije u zivotu kako zelimo nego kako je realno.
Kako je realno i kako treba da bude. Meni sladje da je to s njim zavrsilo bas tako kako jeste, cini mi se da mozda dalje i ne bi imalo smisla.
Spašena si te osobe🙂
Moze se sigurno i tako posmatrati. Mada, kako sam rekla, nisam se nikad bas zaljubila, o ljubavi da ne pricam, ko zna na sta bi to i licilo da smo bili skupa. Ovako je bilo kratko i slatko i nemam osjecaja gorcine zbog toga.
Sve što nam se nije dogodilo u životu, nije ni trebalo da bude u našim životima, tako da sve 5🙋🏻♀️
Bas tako 🙃
Malo to teško čitati jer mi se čini da dok ste flertali da je to bilo najzanimljivije i čak mogu doživjeti kako si se osjećala kada si u tom trenutku saznala da ima curu i da ti se sve nade srušile.
Možda bi to bila jedna lijepa priča da nije bilo tu bilo njegove cure. Od njega stvarno bezveze, a loše i to za curu, zamisli da skonta da je on tako imao neki kraš i flertovao s nekom drugom tako intenzivno. Meni bi to bilo baš grozno, a slaba sam na takve ispade.
Iako me ovo posjetilo na jednog mog “malog” kovrčavog momčića koj nikad nije bio moj, ali je bilo te neke nemoguće kemije i dječjeg ašijovanja sve dok to nije “naslutila” jedna moja prijateljica i nekako mu se uvalila jer je bila brbljavija od mene, a ja stidljiva. Ne znam jeli to namjerno uradila, ali na kraju se kao ona s njim dopisivala, a i češće su bili u istom društvu nego samnom. Nije nista bilo ni s njom, ni samnom, ali eto dovoljno da bilokakav potencijal samnom pokvari.
Mozes dozivjeti jer si prosla kroz slicne emocije. I jeste tada bilo najzanimljivije, znas kako kazu da je nekako to iscekivanje i ceznja uvijek najsladje, dok jos uvijek ne znas sta ce biti.
Nismo zapravo nikad imali priliku upoznati se dublje, da istrazimo kompatibilnost, sve je bilo dosta lagano i povrsno, mozda zato i tako zabavno.
Uvijek je to lose kad posmatras iz ugla te trece osobe. U tim momentima ne mislis, nazalost, na posljedice. Kazem jer bila sam i ja on u jednom odnosu, samo sam se ja bila zaljubila, a nisam znala kako zavrsiti vezu u kojoj sam bila. Druga i duga prica.
Nema tu opravdanja, a on se nije ni zaljubio u mene, pa da mogu reci da su ga nosile neke nekontrolisane emocije. Vjerovatno mu je to bio samo jedan thrill i bijeg iz neke kolotecine.
Zao mi je sto ti je to ostavilo gorak okus u ustima, a ta prijateljica ti nije nikakva prijateljica.
Ko sto kaze Senjorita, stvari koje se nisu desile vjerovatno nisu ni trebale, ali bude nekako covjeku zao sto za neke ljude nikad ni ne dobije priliku.
A tko zna. Ne mogu definirati takve ljude jeli on tako flerta sa svakom ili si mu se ti, baš ti ,bila jako svidila da je možda i želio nešto ozbiljno, ali eto, da je htio, očito bi ili prekinuo s tom curom ili u suprotnom nebi tako daleko išao jer ima curu. To je krajnje nepoštovanje prema njoj.
Što se tiče moje situacije, nije bila toliko izražena niti važna, tako nisam bila ni sigurna u to što se događa jeli sto posto obostrano da bi to pričala toj prijateljici, ali je ona na vrijeme meni počela pričat, tako da sam se samo ohladila i odustala. Uglavnom mačji kašljaj, nasprek ovog kod tebe. A uglavnom smatram također da se neke stvari nisu trebale ni desiti i to je tako. Ne žalim ni za čim.
tako je, ima ljudi koji flertuju radi flerta. ja to volim raditi, ponekad, ali ne mogu sa svima. mora biti neke povezanosti. moj muz je isto takav u razgovoru sa zenama, nije to neki heavy flert, ali jednostavno je slatkorjeciv i meni to ne smeta, jer znam da ne ide dalje od toga. sta je bilo u ovom slucaju, ne znam, mislim da sam mu se svidjela ali ne dovoljno da prekine i vezu. da nije korektno prema nj djevojci, nije, ali takve stvari se ljudima desavaju.
bitno je bas to, da se ne zali ni za cim, jer sve bude i prodje.
Vidiš kako smo drugačije😃
Pod zauzetošću podrazumijevam samo vezu u kojoj je nastalo dijete/djeca i/ili brak.
Nisam tu sebi nikad komplikovala bez potrebe.
Na ovo ostalo, veze i vezice, nikad se nisam obazirala. A nije me nešto ni interesovalo, nikad, da li sam bila jedina u tim vezama i vezicama. To je jednostavno neobavezna stvar. Bilo mi je bitno da nam je fino dok traje i to je to. Kada se počne komplikovati i postane više teško nego lako – ruka ruci, prijateljski, vozdra-vozdra, ćao.
(negdje sam u svemu tome nanjušila da je neke od njih baš morilo što me ne interesuju eventualne druge, pa je tu baš bilo komičnih scena ljutnje, k'o djeca🤣 da li im je bilo do pretpostavke da onda postoji mogućnost da ni oni nisu jedini ili su jednostavno bili navučeni na taj osjećaj da su veoma dragocjeni samo ako im cura ljubomoriše, ne znam. ali znam da sam takve počela svjesno izbjegavati i to mi se pokazalo kao jedan od najboljih “recepata” u ljubavnim odnosima seksualnog tipa.
inače, nisam bila sklona dugim vezama, umaralo me je to kada je već neobavezno, jer nisam tip koji može sa dvije osobe istovremeno – to mi je uvijek bilo baš bljak. obe duge veze “pretvorile” su se u brakove, drugi sa djetetom. da je u prvom bilo djeteta, drugog braka vjerovatno ne bi ni bilo.)
skroz drugacije, haha.
Ja sam uvijek nesto “zaglavljivala” u tim dugim vezama, bila sam tad takav tip, pa cak i kad sam htjela prekidati, nesto nikad nisam znala, uvijek je to bivalo dugo i bolno, tjerala sam mak na konac, a iz ove perspektive mi je to tvoje, za te godine, puno lakse za nositi.
Mada, nisam sigurna da bih mogla ikad protiv sebe, jer sam zaljubljiva, a kad se zaljubim, onda sam ko tele malo i hocu da dam sve sto imam i uzmem sve sto mi se pruza.
uf, pa sigurno nedostatak ljubomore u vezama moze da povrijedi nekoga ko ima krhak ego i nisko samopouzdanje, a dobro si to definisala tim osjecaj dragocijenosti, plus sto uvijek postoji taj element nadmetanja i dokazivanja ko je bolji. Brak mi je mozda prva veza gdje nema ljubomore i totalno sam rasterecena.
Nisam ni ja nikad bila s dvije osobe istovremeno. Jesam ulazila u flert s drugima, volim tu vrstu paznje, volim biti zaljubljena, ali uvijek sam prekidala prethodnu vezu prije nego sto bih se upustila u novu. Ne bih nikad mogla voditi dvije uporedne veze, fizicke narocito, nemam ni kapaciteta za to. Jednom sam se emotivno predala nekome drugome dok sam bila u vezi i bilo je izuzetno iscrpljujuce za sve ukljucene strane. Ali, opet sam prekinula prije bilo kakvog upustanja u fizicku vezu.
Brak je prica za sebe, tu je toliko toga ukljuceno, osim ciste emocije izmedju dvoje ljudi.
Ma, ovo moje je iskreno rijetko da je autentično. Istraživala sam iskustveno to namjenski, kada je došlo na svoje da mogu analizirati, pa osvješćivati svoje issues i kako sam ih uspjela proći bez nekih dramatičnih lomova.
Mislim da je vezano za djetinjstvo i odnos sa roditeljima, kao primarne modele odnosa i bliskosti. Kada tu bivaš formiran da od ljudi ništa ne očekuješ, jer je mnogo lakše ako ne očekuješ i za sve to neku emociju vežeš, onda ovo, kažem mislim (ne tvrdim), može biti autentičan izraz za neke od nas.
Kod mene je to “učenje” malo išlo inverzno. Počela sam od neočekivanja od ljudi, ikakvog, da bih naučila da se stvarno može očekivati, da je to prirodno, i da ipak postoji svetost u odnosu dvoje ljudi, a onda, naravno, i porodice.
svidja mi se kako si bila svjesna svojih odnosa s drugima od pocetka i kako si ucila mijenjati i sebe i ocekivanja, da bi na kraju dosla do te slobode koju imamo u porodici, jer je prirodno da trazimo oslonce u bliskim ljudima. ako sam dobro shvatila toga ti je falilo u odrastanju, sto sigurno nije bilo lako.
U cijeloj ovoj priči mi se nekako najviše sviđa što u komentarima nema osuđivanja. Ni tebe, ni njega. Realno, svi smo to prošli barem jednom u životu, i povraća mi se od onih moralnih gromada koje kažu: Ne bi ja nikad to mogao/mogla! Ni flertovati s nekim ko je u vezi, ni dok si sam/a u vezi.
O kako bi.
Moj najkompliciraniji odnos u životu je bio s čovjekom koji je imao djevojku. I nikad nije ništa bilo konkretno između nas, ali smo bili jedno drugom neka čežnja i potreba. Voljeli smo se na neki cudan način, jer smo prije svega bili dobri prijatelji. Trajalo je dugo, i samo je odjednom prestalo, bez teških riječi i oproštaja, jednostavno smo ohladili oboje.
On se poslije oženio, ja malo otplakala jer eto, žensko. Danas smo se baš sreli, pozdravimo se najnormalnije uvijek kad se sretnemo, bez ikakvih emocija 🤣 ko da se pozdravljam s nekim drugom iz škole npr.