Ošišam se nekad prije dvije-tri godine. Odrežem kosu na bob, iznad ramena, bude mi super prvih sedmica i onda jedva čekam da poraste. Ali, da mi poraste ono do pola leđa. To, naravno, traje barem te dvije godine. I dočekala sam ja to, narasla mi kosa dovoljno da mogu reći da je duga. Eh, onda skontam kako mi je takva naporna za feniranje i uvijanje, jer s kraćom je to lakše, pa neki dan odem i ošišam je tačno do ramena, a to mi je onako najgora moguća dužina. Ali, kažem da mi je odreže tako jer sam vidjela tu frizuru na Pinterestu i naravno, ne dobijem ni približnu. Nije sad da je ova loša, ali nisam baš to htjela.
Baš mi je teško naći dobru frizerku, evo ne znam jel do mene.
Sad opet čekam da mi naraste ispod ramena, pa da nađem nekoga ko će me ošišati BAŠ onako kako sam zamislila. Vjerovatno opet neće, ali o tome ću brinuti za dvije godine.
4 thoughts on “o šišanju…”
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
E ako nađeš dobrog frizera pls javi
Čini se kao nemoguća misija ako pri tome ne želiš dati i basnoslovne sume novca, ali hoću.
Haha 100% ista situacija kod mene što se tiče dužine. U posljednje vrijeme mi je “test” da mogu napraviti top knot bun— ako ne mogu, onda je prekratko. 🤷♀️
Eh, kod mene je onda sad definitivno prekratka 😂