O komplimentima

Mislim da ljudima najčešće komplimente dodjeljuje rodbina. Znate ono, dođeš kod amidže, tetke, ovog, onog, a oni te uzmu grliti, štipkati, hvaliti, a tebi smooooor i samo se glupavo smješkaš jer je više bez veze da govoriš hvala. Ili kad ti mati uzme govorit’ da si lijep/a. 😀 (Odmah sam zamislila mamin blagonakloni izraz lica, kako gleda u mene tužnjikavo, materinski zaljubljeno, ko da bi me sad u njedra stavila. Draga moja mamana. :D)

Helem, nejse, jednom sam spomenula kako se ja i ne znam nositi sa komplimentima. Uvijek nekako mislim da samo Hvala nije dovoljno i da sam upravo nezahvalna ako sam kažem tu kurtoaznu riječ.
Ali, šta čovjek više da kaže? Što je još tragičnije od svega, ja počesto uzvratim komplimentnom (ako ga imam, onda je uvijek iskren), ali imam osjećaj da tek tada to izgleda kao da ga dajem iz neke kulture i reda. A nije. Ja inače volim gledati ljude i misliti lijepe stvari o njima, samo ih malo rijeđe izgovaram. Ne znam, eto, uvijek se osjećam pomalo blesavo i kad dijelim komplimente i kad ih primam. Ne znam biti umiljata sa ljudima, valjda je to. Ne znam tepati drugaricama, ne znam se maziti s njima. I tome sam pisala. To mogu samo s muškarcem kojeg volim.

Međutim, koliko god mi bilo nezgodno kad mi neko uputi kompliment, jer ga ne znam prihvatiti, toliko mi bude i drago čuti ga, naravno. Iako mi nema istu vrijednost kad mi neko kaže da sam lijepa i kad mi neko kaže da imam lijep osmijeh ili lijepu kosu. Ovo drugo mi je puno draže, valjda što nije tako "usputno", jednostavno i često kao prvo.

Jedan ‘vamo… moj jedan je, čini mi se, bio prva osoba koja je komentarisala način na koji hodam. Nazvao me paunom. Kaže, šepurim se dok hodam, njišem se, šta li. Možda to sad zvuči ko da ja nešto zabacujem bokovima (ko silne bokove imam), ali, eto, meni to nešto bi simpatično čuti. I baš mi je milo kad mi (samo) on kaže da sam ko paun. Iako mi to osim njega niko nije ni rekao.
Kasnije mi jedan drugar moj reče da je, pri upoznavanju našem, prvo primjetio moj hod. Kaže da imam siguran hod, odmjeren, odvažan, kako li. I da znam hodati na štiklama. A jedan treći mi reče da imam ženstven hod. Pa mi nekako to, oko hoda, ostade ko najdraže u vezi komplimenata, jer baš gledam ljude kako hodaju na ulicama, i nešto mi baš drago što ljudi misle da ja lijepo hodam.

Nek’ sam se još jednom pošteno nahvalila, kad već drugi neće. 😛

Raspoloženje: Elemental – Tako lijepa