Jednog dana sam zaspala i nikad se nisam probudila. I u mom snu sam vidjela vilu i ona je držala cvijet i bila je taaaako lijepa, ali je ona otvorila cijelu glavu i pojela je cvijet. Međutim, još uvijek je bila gladna jer se okrenula i pogledala me i ja sam znala da će me pojesti.
I ja sam bila brža od nje i trčala sam, trčala, trčala, ali ona je trčala, i trčala, i trčala za mnom i svaki put je bivala sve veća sa strašnim zubima i ja sam mislila: "Zar vile ne bi trebale da su sićušne?"
Odjednom je nestala zajedno sa svim osim šume.
I ja sam bila veoma uplašena, bojala sam se šume više nego vile i skoro da sam poželjela da se vila vrati, jer što god da me je čekalo u šumi u mom snu nije bilo gladno, ali je čekalo na mene.
U svakom slučaju, jednog dana ja sam zaspala i nikad se nisam probudila.
Katy Towell
Gluho i daleko bilo :D.
To neka pobješnjela vila!?
a žene… 😀
šta ćeš. 😀
Hmm…
Venera, i ćoravo. 😀
Coeus, vila Ravijojla. :p
Lemuria, to je tebi odgovor na sva velika pitanja. :p
Lunjo, reci, reci… 😀
Probudi se čovjek. Itekako….eto :o)
Naravno da se probudi. Mislim da je ovdje riječ bila o figurativnom vječnom snu. Nisam ja autorica, ali tako bih shvatila priču. O vječnom (ili barem koliko traje ovaj život) “snu” kojeg živimo. 🙂
tc tc tc (i odmahujem glavom)
🙂
Nemojte se brinuti, nisam ja ovako mračna 😀
Vidjeh da nisi autorica….no, postoje sni i sni, a nekako, ovaj mi baš nekako teško objašnjivo – turobno opisan. I voljela bih da se iz njega, ko god ga usni, probudi….eto :o)
Dobar je ovaj, kakvih ima… 🙂
gili, gili.gili..(skakiljam te)..jesi li se probudila?
bezze eto 😛
Sanjalice, hahah, još jutros. 😀
Ženo, mogla bih ja ostat nečija sestra malo duže od predviđenog. :p