Lepršavo ljubičasta je mijenjala samo vanjski izgled. Ispod nje su se ipak nazirale one stare, sive boje dana kada bih se najradije zavukla ispod svog debelog pokrivača i prespavala ga. Blještavu bjelinu snijega dozivam uzalud. Ni svjesna nisam da je već 4. decembar. Prošlo je tako puno vremena; dani su kraći i prolaze brže.
Nisam ja bez veze zaključila da sam u prošlom životu bila medvjed. Sve to ima svoju podlogu. I kad dan za danom provodiš u četiri zida, nije baš da postoji ijedna boja, ton ili miris koji mogu znatno promijeniti raspoloženje. Jer, unutra je sivo i ono se odražava na svaki sivi, dosadni dan.
Neki dan su našli ubijenu djevojku na Darivi.
Onoj istoj Darivi kojom više ne šetam.
Kao da noć tamo nije dovoljno mračna.
Mislim da sam zatvorila još jedva vrata prošlosti.
Živite život.
Još ćeš reći da opet nisam shvatio poentu ovog posta a to je pivo :~)
Moram te razočarati, nisi i nije :p
cuj to? pa sta je rec, overdose?
Ne znam, ali je strašno.
Treba uzivati u svakom danu, sto sam starija sve mi je jasnije…
pa nažalost, ljudi i shvataju to tek kasnije.