“Nije najgore što sve prolazi, nego što mi ne možemo i ne umijemo da se pomirimo sa tom prostom i neizbježnom činjenicom.”

Zar tako lako, polako
je sve uzeti?

A šta ako ti ja šapnem sad
neke reči koje nikad nisi ti
čuo pre, koje te probude i podsete
da možda mi po neki put
šapnemo sve one reči
koje nikad nismo pre govorili
hajde spavaj sad
možda i nađem te u snu.

11 thoughts on ““Nije najgore što sve prolazi, nego što mi ne možemo i ne umijemo da se pomirimo sa tom prostom i neizbježnom činjenicom.”

  1. pa et’ ukoliko si njega citirala ondak je prizeman da prizemniji ne moze biti.

    hej…ovo su nene ispredale na sijelima uz predzu vune kad sam imao toliko godina da sam mogao razumjeti maternji jezik.

    I pri tome sam im se smijao drzeci u ruci knjige sa kojima sam ih uvjeravao da se misleno ne prede iz kudelje kao sto to one cine.
    Pogotovo ne osjetilno u plovidbi barkom duha.
    Tol'ko

  2. nije on bio tak pametan kao sto ti se pricinjava.Prefriganac kojeg sam ja negdje u postu nazvao”PREPREDENJAK”
    Iskoristio je izvjesne pogodnosti i svoj geometarski posao dobrano unovcio.
    Poguzija ba bio.Kad mu je kralj (nekojaki-vidi koji)ponudio da se odrekne svoga a da zauzvrat klopa zivot ministra kulture to se i prefriganac i priklonio guzi.Guzonja ba i sta sad hoces da ti referiram.Kao veliki uM…je Andric bio!??
    Neka bude ako tako mislis i svakako je truda dao da napise hejbet izvjesnih pricica.Prida tome i nobelovac!eh…nazdravlje.Vidim tko sve danas dobiva nobel-ovu nagradu.

  3. Nisam ga poznavala, a ni proučavala, pa nisam kompetentna da pričam tako o čovjeku koji, em je mrtav, em je dosta uradio za našu književnost.
    To rekla-kazala, što se mene tiče, možeš mačku o rep. Meni je književnik i to mi je dosta.

Komentariši