Moji roditelji imaju kamene, mramorne stepenice koje vode na sprat u kuci i, kako je i logicno, prilicno su opasne i klizave. Otkako su ih instalirali ja im govorim da stave neke staze, najvise zbog sigurnosti, a i da ne moras obuvati futrovane cizme kada se zimi penje na sprat. Ko led su. Nisu nikad stavili te staze. Vjerovatno ce to uraditi kad se jedno od njih tu polomi.
Ali, eto, imaju unucad kojima nema nista draze nego trcati uz stepenice, sto je meni bas smor jer ne mozes ih pustiti bez nadzora. Tako da dosta vremena kod roditelja provedem u hodniku, pazeci na djecu koja se penju i silaze fatalnim stepenicama.
I kako to obicno biva, niz te stepenice ce da sleti onaj ko na njih najvise upozorava. Ja. Ima tome skoro i godina dana, sad.
Sto je nasmjesnije, to se desilo na zadnje tri, stala sam na djeciju jaknu, jer uvijek neko ostavlja nesto u dnu stepenica – jakne, igracke, obucu…
Okliznula se i pala na dupe i sletila na plocice u dnu stepenica, a docekala sam se srednjim prstom lijeve ruke koji se skroz savio nazad. Toliko je zaboljelo da su mi suze same krenule, a prst je momentalno otekao kao kifla. Medjutim, ubijedise me da nisam slomila jer mogla sam ipak da ga savijem, iako veoma ograniceno. A ja opet, ponekad, ovako ogranicena u razmisljanju, poslusam i pustim to. Malo je promijenio par boja, bolio jedno dva-tri mjeseca, znate ono svi klasicni znakovi slomljene kosti. I zaraslo. Bila bi fora da sam nosila neki fiksator na srednjem prstu.
Prst je sada ponovo skroz funkcionalan, ali na zglobu prsta kao da je ostalo neko zadebljanje, primjetim to jer ne mogu da nosim na njemu prstenje koje sam nosila prije.
Tako da sam mogu reci da sam (mozda) i ja lomila kosti, jer ovo je bilo prvi put. Iako je ovo moj treci put u zivotu da letim niz stepenice.
Moji jos uvijek nisu stavili staze na te stepenice.
Starci znaju biti baš tvrdoglavi, jbg😏
Dobro si prošla, moglo je tu svašta biti.
Ja sam kao dijete “letila” niz vanjske stepenice porodične kuće; dijagonala s gornjeg na suprotni donji kut kuće. Od vjerovatnog smrskavanja nosa (da se zadržimo na tome), spasili su me zubi. I danas mi je vilica formirana tako da su mi gornji prednji zubi gotovo neprimjetno uvučeni. Ali ja znam šta su izdržali za mene😃
To i meni prodje kroz glavu, koliko sam trticom odvalila, mogla sam i na kicmu pasti, glavom udariti…
Isto tako i ti, strasno zvuci. Najljepsi su jer su te spasili 😀
Pa je moguće da su i tvoji tako tvrdoglavi?
Mi bili kod sestre ima one glatke drvene stepenice i moja kćerka se htjela tu slikati sa rodicom na PRVOJ stepenici, okliznu joj se i slomi nogu, zato pazite se.Ili odeš jedan dan kad si tu i kupiš i postavi stazice, ima ono za svaku stepenicu pojedinačno.Super izgleda. I daš tati račun😁
ja ne znam jesu li tvrdoglavi ili ih samo nije briga, eto.
uf, bas mi je zao. 🙁
eto vidis, nije mi iskreno palo na pamet da ja kupim, mada nisu sve stepenice istih dimenzija, idu malo ono na U, pa trebalo bi izmjeriti, al moze se i to.
I jedno i drugo, bar su moji takvi😁
Ma ja izmeriš i uradiš, možda je njima ba i mrsko i tako kažu ostat će vama, radite🫣
hahah, jest, to im je glavni argument kako su stariji 😀
Sačekaj još koju godinicu😆
😂😂
Joj kud bas mramor za stepenice. Dok sam bila u njemackoj cistila sam kuce na crno 😅 i sad bila ta jedna, onako ko omanja vila sa bijelim mermernim stepenicama od treceg sprata do podruma. I iako je bas lagano cistit ih, opasne su pravo. Ja sam sletila sa drugog sprata do podruma, na boku… Plavila se noga duuugo duuuugo
Ali su baš dobro placali 😂
a eto, ne znam ni ja, ima moj tata tako neke fiks ideje nekad 😂
haha oj, bolno, al lakse se podnese uz dobru platu 😀
Oj ne, uvijek za unutrašnje stepenice bih izabrala drvo. Onako prehladnoo, prekameno, pre previše za vana.
To za prst je zeznuto. Trebala si ipak to otič uslikat. Al znam tako i kod mene, ne ide se doktoru, ako se baš baš ne mora.
Bile su drvene i onda se desila poplava i sve digla, sve se izoblicilo, i parketi i stepenice i zato su ja mislim uradili kamen i plocice, ako se opet desi, ne daj Boze, ostat ce na mjestu. mada ne znam ko ce ocistiti mramor ako se desi i upije svu onu prljavstinu, jer je mramor porozan.
a trebala sam, i meni je zdrav razum govorio, al kud cu 2 sedmice poslije, kad mi je konacno i nadoslo, garant vec pocelo zarastati haha
Loše baš kad su poplave…ipak su stavili zbog praktičnih razloga.
Hahha a onda bi ti ga lomili 🥲
Neka njega ovako malo zadebljanog 😂
Nesto kontam umjesto stepenica mozda je najzabavnije imati trampolinu pa iskakati iz kuce na to umjesto ici stepenicama. To bi ja mislim svima bilo cool
Imaju i trampolinu al u dvoristu 😂
Vjerujem da se naš narod se vodi ovom legendom; Taj i taj komšija čitav život zdrav sve dok nije otišao do doktora, namah je umro iza posjete. Tako da je odlazak doktoru nepoželjan, jer od toga se umire. Barem kod nas.
ma 100%. mada sam ja prilicno odgovora po tom pitanju, narocito otkako djecu imam, al eto preveslase me taj put, a moram priznat da me malo bilo i strah, i tako, zacijelila ko cuke sto rade, sama sebi rane lizala.
Uh, dobro si prošla.
i ja kazem, hvala Bogu.
Moja ona neka hercegovačka familija je sva u mramoru, vani, unutra, gastarbajteri, ono nek sve sljasti… aaaaj jesmo se ko djeca klizali… nemam pojma, uzmemo ono zalet i viiiii… koliko se sjećam i onaj rukohvat pored stepenica je bio kameni i deblji, to je bio tobogan!
hahah, srecom kod mojih su samo stepenice, mada i ove plocice sto imaju po kuci nisu nimalo bezazlene.
tobogan smrti, final destination 🤣
Dobro si ti i prosla. Mene mramorne stepenice na mezarje tj nisane podsjeca :/
Provjeri prije kupovine, stariji ne vole da im se kupuje nesto bez njihovog odobrenja tj remeti njihov raspored stvari kako su navikli.
hahah, e morat cu ih sagledati i iz tog ugla 😂
ma oni mene pitaju za savjet pri svakoj kupovini, pa mislim da ne bi bio problem 😀
O Boze.. Ali da, obicno se desi onom ko je najoprezniji hahahah 😀 Cudi me da nakon tvog pada nisu stavili stazu. Ali opet, i nece dok se njima ne desi. Barem su moji takvi. A ja sam letjela i u podrum i sa sprata i nema kud me nije bilo. Kad sam pala niz stepenice u podrum, sjecam se mame na vrhu stepenica kako se ukazala. Svugdje mrak, svjetlo samo iza nje i ona tu na vratima. Zgulila sam tad prsa samo tako. I dan danas se sjecam boli kad mi je rakijom dezinfekovala rane. Imala sam mozda 8-9 godina..
Uh, i ti si momacki stradala. Mama se ko andjeo ukazala hahah
Moja sestra je u stali pala sa sprata kroz rupu odakle se sijeno ubacuje, dolje u one jasle odakle krave jedu. Sreca nije bilo krave tu, znam koliko su svi panicno trcali misleci da je pala kravi na rogove :/
Moj amidža (stari, dobri gastarbajter, pun kompleksa) je imao mramorne stepenice. Italijanski mramor! Milion puta sam pala i pravo je čudo da nemam permanentne ožiljke.
Anyways, ja bih im kupila tepih, staze, ili šta god, za kurban bajram. Što je sigurno-sigurno. 🙂
Ne znam bas jesu moji puni kompleksa hahah, moj ti je tata onaj tip koji vjeruje samo u prirodne materijale – kamen, puno drvo… da traje 100 godina jednom kad se ugradi 😂
Ma bice staze izgleda naredni poklon. 😁