moze li jos jedan post o biciklima?

Moje prvo sjecanje na biciklo je sjecanje na rodicino biciklo i kako me vozila na onom nosacu. Ne znam koliko sam godina imala, ali morala sam imati manje od 4, jer je bilo prije rata. Sjecam se da mi je stopalo upalo u zadnji tocak i da se ona, na moju vrisku, jedva zaustavila i izvukla moju krvavu nogu. I dalje imam tu sliku u glavi, moja krvava noga u zadnjem tocku bicikla.
Ali, ne sjecam se tacno svog prvog bicikla. Mislim da je bio onaj narandzasti Poni, zvala sam ga zirafa, podsjecao me na njih. Nisam ga nikad naucila voziti, nije imao pomocne tockice, a ni mene niko nije ucio kako da vozim. Poslije njega sam dobila neki BMX s pomocnim i naucila sam sama. Skini jedan, pa drugi, padni jednom, dvaputa, 38 puta… i odjednom balansiras i vozis. Bila sam cetvrti razred osnovne kad sam provozala.

Nakon toga sam imala isto neki BMX iz druge ruke, vozila sam ga po naselju cijelu osnovnu skolu. Raspuste sam provodila na biciklu s rajom, obisli smo sve ulice u selu, vozili po kamenju pored rijeke, oko skole, na poligonu, po tudjim dvoristima i neutabanim stazama sumaraka.
Onda sam krenula u srednju skolu i drustvo iz osnovne se raspalo, i mislim da sam nakon toga na biciklo sjela tek kad se u Sarajevo pojavio Nextbike.
Tad sam, nakon toliko godina, sjela i otisla od Starog Grada do Stupa i nazad, samo da ocejfim.

Jedne prilike smo muz i ja odlucili negdje ici biciklima, a ja sam u jednom momentu izgubila ravnotezu i pala na neku jadnu zenu pored koje sam prolazila. Srecom, nisam nju povrijedila, samo svoje dostojanstvo.
Inace, dugo vec pricamo kako bismo voljeli kupiti bicikla pa da s djecom vozimo, ali nesto nikako da to realizujemo. Ja svoj zamisljam ovako nekako:

IMG-5767

… da ga vozim u haljinicama (neprakticno, znam) i sa sesirom na glavi (jos neprakticnije). Sa cvijecem u korpi, naravno.

20 comments » Write a comment

Komentariši