Mojoj mamani

Moji rođaci i rodice svoje mame često zovu "mamana". Kažu, tako sam ja zvala svoju kad sam bila, a njima svima bilo slatko i tako su mame postale mamane.

Kako godine prolaze sve sam prisnija sa svojom mamanom, češće razmišljam o njoj, imam veću potrebu biti uz nju i čuti je. Češće pomislim kako bi mi bilo teško da je nema. I ona priča sa mnom kako bi pričala sa sestrom ili prijateljicom. Mislim da je počinjem razumjeti. I to je dobro, i zbog toga mi je drago.

Danas je mojoj mamani rođendan. Danas čak i nije kod kuće. Već nekoliko rođendana ja za taj dan nisam s njom. Za to vrijeme obično imam ispite. Otkako živim u Sarajevu, ako tog dana nisam s njom, pošaljem joj čestitku i neki poklončić. Barem toliko mogu. Ali se nešto rastužim, ko po naredbi, i za njen i za tatin rođendan. Voljela bih da te godine malo uspore… Makar za koju godinu da stanu.

Ali, pošto se vrijeme ne zaustavlja i ne vraća po želji, mogu joj, kao i uvijek, poslati želju da nadolazeće godine budu tek početak vremena u kojem ćemo zajedno dočekivati naše rođendane.
I da je ništa ne boli i da zna da će uvijek imati nekog ko će da je voli.

Sretan rođendan, mamana!
Voli te tvoja šćer.

13 comments » Write a comment

  1. i ja bas kontam, valjda to dodje s godinama i s odvojenoscu, kada ti mama vise nije odgajatelj vec neko s kim pricas jednostavno.. a da znas da ti misli iskljucivo dobro, sta god da kaze.

    Sve najbolji mamani i od mene 🙂

Komentariši