Tatina starija sestra, mogu slobodno reci, moja je najdraza tetka. Odnosno i jedna od maminih starijih sestara je tu, meni srcu najbliza, ali sam na tatinu sestru malo vise slaba i vise sam osjetljiva na nju.
Mozda je to zato jer me ona cuvala do neke cetvrte, pete godine zivota kad bi mama i tata isli na posao. Raspuste u osnovnoj skoli provodila sam kod nje, na selu, medju zivotinjama, u branju voca, povrca, pomagala oko obradjivanja zemlje onoliko koliko to djeca mogu, kroz igru, druzeci se sa djecom vani, po cijele dane. Kupali smo se u banjama u dvoristu, izvrtala sam zglobove trceci kroz brdovite livade i sume, razbolijevala se i tetka je sve to lijecila i ljubila, kuhala mi s ljubavlju, vodila me gdje god sam htjela i kuci uvijek ispracala s punim kesama svih domacih, seoskih proizvoda pripremljenih i spakovanih s puno paznje. Tetka i tetak.

Govorila sam da zelim biti tetka S. kad porastem i da se nikad necu udati. Medjutim, zeznula me tetka. Udala se u 40tim, ali nikad nisu dobili svoju djecu. Tetak joj je bio cijeli svijet i ja sam bila njeno dijete, ona je bila moja druga mama i zivjela sam za ta ljeta kod tetke. Tetak je bio jednako pazljiv, jedan divan covjek, topao, povucen, tih, ali nasmijan i blag. Tetka saljivdzija, uvijek nasmijana i ona, vrijedna i sposobna. Sjecam se njenih slika iz mladosti, prije nego sto se udala tu na selo, uvijek je bila dotjerana, radila je neki posao zbog kojeg je mnogo putovala. Sjecam se i price da je tetak bio njena ljubav iz mladosti, iz nekog razloga su se rastali i kad su se sreli kasnije, u 40tim, odmah su se vjencali i sav taj zivot prije njega ostavila je zbog njega. NIkad ni u jednom momentu nije izgledalo kao da se zbog toga kaje. Ne pokusavam romantizirati zenino napustanje zivota gdje je bila samostalna i izgradjena, samo naglasavam velicinu njene ljubavi za tim covjekom, kako god to nekome drugome izgledalo.

Kako to biva sa zivotom i godinama, ostarili su i oni, zivot na selu je postajao sve tezi, jer su oduvijek imali stoku, perad, obradivu zemlju, pa je sve to uzelo danak i na njihovo zdravlje, tetkino narocito. Nekoliko operacija, problemi s kicmom… i dalje borbena i vrijedna, ali se sve vise oslanjala na tetka.

Prije nekoliko dana, kasno navecer, tetka placuci javlja da je tetak umro. Nasla ga u stali. Cijeli taj dan je kosio, radio sa zivotinjama. Navecer je usla u kucu da malo odmori, napravi im kafu, oguli jabuke. Usao je za njom i rekao joj da legne i odmori, on ce samo jos nesto da zavrsi i dolazi. Nakon sto ga nije bilo skoro sat vremena, izasla je da ga potrazi i nasla ga, vec hladnog lica, kako lezi u mraku.

Ne mogu vam opisati koliko mi se srce slomilo. Zao mi je tetka, neopisivo, ali mi je jos vise zao tetke. Kad u tim godinama ostanes sam, bez svog najveceg oslonca u zivotu, zamisljam da je covjeku preostalo samo jos da prezivi dane koje ima na Zemlji. Prodala je kravu jer joj zdravstveno stanje ne omogucava da se brine o njoj. Njen mali svijet, u kojem sam i ja rasla, postao je jos manji, skucen i tijesan i tako bih voljela da je mogu zastititi kao sto je i ona nekad stitila mene.