U jednoj kući je, kada je počeo rat, bilo zabranjeno govoriti "bre", jer to je "njihovo". Pomalo mi se čini tužnom ta kuća, čak i danas, uz sve selame i navodnu vedrinu koju nosi vjera. Neka, BA, oni znaju.
Kada sam se nakon nekih 9 mjeseci od početka rata iz Njemačke vraćala u Hrvatsku, jer smo tako mogle biti bliže tati, brkati vozač autobusa me rasplakao ubjeđujući me da se ne kaže tata jer "tata se najeo blata". Babo je naš, tata je njihov. Moj tata ne jede blato, ti debeli, podli, brkati vozaču!
Tata mi je poslije uz smijeh rekao da ga mogu zvati čak i tatababo, ako će nekome zbog toga biti lakše, mada će on uvijek biti moj tata.
Bre je njihovo, ali mer(H)aba je, kao, naše. Akšam je naše. Sabah je naše. Kad ljudima ovdje kažeš Dobar dan, Zdravo, Mir s tobom, gledaju te kao da si im ubio i majku, i BABU, i cuku, i macu. Ali, reci im Akšam hajrulah i svi će ti ljubazno odgovoriti. Pitam se, znaju li uopšte šta sam im rekla i šta su mi odgovorili?
Pojma vi, bre, nemate o radosti življenja.
Raspoloženje: Tedi Spalato – Sve ću preživit
Skidam ti kapu za ovaj post!
Hvala ti! 🙂
Baš nam je nekako otužna sredina, ma koliko se mi tolerantnim predstavljali.
Gdje to?
svaka cast, divan blog 🙂
kuda?
jack, kod nas, u BiH. 😛
caoo, hvala ti. 🙂
locka, šta bona, kuda? 😀
Jao, slatkog ti avatara, gospođice M. 😀
I meni je uvijek krivo kad mi neko kaže da treba da nazivam selam i akšam hajrulah, posebno starijim ljudima. E vala neću. Problem je što ti ljudi ne znaju da samo kažu tu i stu stvar kao i ja, na nekom tamo tuđem jeziku… Nema smisla.
Ne odobravam ni što mladi govore cool, ok i slično, to je potpuno ista stvar, samo korištenje tuđeg jezika umjesto svog.
pankerice, ona nije ni nalik kao taj avatar 😀
hej ti mala ja sam na msnu samo da znas 😀
Pankerice, baš ti hvala, pusti ovu Locku, ta ti je ista ja. 😛 hahah
Ma iskreno, vazda mi je nešto bilo teško preko usta prevaliti to Akšam hajrulah i sl. jer kao dijete nisam imala pojma šta to znači, samo eto, da je neki pozdrav. Baš nema smisla.
I ja govorim ok i štošta još, i znam, sve si u pravu, odavno je trebalo početi s iskorjenjivanjem toga.
Locka, lago lažljiva, pa to i jesam ja. 😛
Šta me briga gdje si ti. 😛
e brate što me raspuca ovaj tvoj post..napisat ću i ja jedan post o tome jer sam slično iskustvo prošla…a to babo, esselamu alejkum itd…to ti sad došlje što su se skotrljale s okolnih brda u centar uvode neki svoj pravopis u jezik…ma bježi brate, sjećam se kad mi je mama pričala poslije rata ko god je oca zvao babom, znalo se da su to papci došli iz nekih selendri znalo se upravo po tome ko je rođeni Sarajlija, a ko se popapučio…i džaba im sad sva ta pristojnost, kultura i te škole kad ne može svoje seljačke gene iskorijeniti…
sta me bona vrijedjas odje 🙁
velvet, nije to poslijeratna praksa samo u Sarajevu. Ima toga diljem Bosne. Ja nisam rodom iz Sarajeva, a znam, gdje god sam bila, svuda isto. Nema to veze sa seljaklukom, to je povrijeđeni mentalitet ranjenog Bosanca i Hercegovca. A trucizmi su se koristili još od davnih dana. Poslije Osmanskog carstva niko nije ni pokušao da vrati čisti, maternji jezik.
locka, ko te vrijeđa, ženo? :O 😀
Samo sam istinu rekla, hahaha 😀
ne volim te vise!
To su logične borbe s identitetom i nemaju veze sa seljaklukom i građanštinom. Iako i mene prilično zna nervirat bilo kakvo predavanje na tu temu: jel tata, jel babo…, razumijem ljude koji to govore, traže i insistiraju.
potpisujem ja ovaj gore komentar od ovog nekog 😀
vidim veselo, neka… i treba da je tako. smijem li da parafraziram jednog lika ? mislim da smijem 🙂
Bugari: Nazivao ja sellam jednoj svojoj komsinici, a ona me iz dana u dan mrko gledala. Jednom joj, da izvinete, to dosadilo, pa je odlucila i ona meni da kaze nesto, pa Bogami i rece: Slusaj komsija, nemoj ti meni tih novopecenih pozdrava! Nisam ja od tog seljakluka ! a ja njoj Bogami rekoh: Nije ti sestro to nikakav novopeceni pozdrav, taj pozdrav je star najmanje 1500 godina, od kada se islam pojavio…
cisto eto informativno, da se zna da to nisu rijeci papaka koji se spustaju sa brda, niti je nikakva novopecena izmisljotina i naturanje pozdrava bez znacenja i smisla… rado cu da prevedem te pozdrave svima koji ne znaju sta znace, i jos nesto:
Kaze jedan moj dobar prijatelj: Jeste glup ovaj tvoj Balasevic kojeg stalno slusas!
– A sto ?, pitah ja njega
– Pa zato sto ga nista ne kontam.
– eh lijepo, Bogami lijepo…
Locka, jesi me nasekirala. 😛
clandenstine, i ja sam rekla da to nema veze sa seljaklukom. Ali da razumijem zašto je tata više “njihovo”, a babo “naše”, ne razumijem.
Locka, samo ti, vala. 😛
Tevfik, znam ja ko je Bugari, ne moraš govoriti “jedan lik”.
Ne znam kome se ovdje obraćaš kad dodatno naglašavaš da to nisu riječi papaka i izmišljotine, ja to znam. 🙂 Znam tačno i sama kad se selam pojavio. Samo, selam na bosanskom jeziku ne znači ništa. Baš ništa. I ja ti garantujem da većina onih koji ga nazivaju nemaju poooojma šta taj pozdrav znači. 🙂
Mada sam se ja više fokusirala na neke druge pozdrave i izraze, ali neka.
Pa nemoj ti meni ili bilo kome prevoditi, što bih se ja pozdravljala na engleskom, španskom ili čak turskom kad imam svoj lijepi bosanski jezik koji sadrži toliko lijepih pozdrava. 🙂
I vidiš, nema ti baš to s Balaševićem neke veze sa ovim o čemu sam ja pisala. Jedno je kad čovjek ne razumije drugi jezik, a njime se koristi pa je zbog toga neko veći musliman od onog koji ne koristi turski i arapski u pozdravu, a drugo je što neko ne razumije Balaševićeve metafore i poruke. 🙂
morgana ne napadaj covjeka! fino komentar objasnio! sta se odmah nalazis uvrijedjena!
(joj al cu bit bijena sad 😀 )
Tata je puno bliže islamu nego babo…babo je naziv za oca na Siciliji, i puno je bliže katolicizmu, ako ćemo i nazive još približavat vjeri. Pogledaj, ,,La vita e bella” (ako nisi gledala) još jednom, pa ćeš vidjeti kako mali zove Benignija…
Eh, sad jezik ti je nestalna materija podložna promjenama…kako je ko dolazio, tako su i upadale riječi iz tog jezika. Naš jezik jeste bogat, ali eto, bez th nekih izraza se ne može zamisliti današnji jezik…germanizmi, turcizmi, anglizmi…to jezik i čini lijepim…a to šta je naše a ša njihovo je nešto što uopće nije vezano uz jezik…
Locka, nisam ja nikog napala, samo ne volim kad sam pogrešno shvaćena. 😀
(mala, ne spamaj mi u komentarima, razbiću te :P)
patafta, razumijem ja da je jezik živ i da su neke strane riječi postale neizostavan dio našeg jezika, ali ja sam prvenstveno govorila o tome kako se u ratu počeo dijeliti na naš i njihov, samo zbog toga što je rat. A onda sam se nadovezala na to kako ljudi koriste neke pozdrave na turskom i veze nemaju šta znače, a kad im ISTO TO kažeš na njihovom jeziku, oni te mrko gledaju.
Nek mi neko opravda to. A to nema veze sa religijom.
Pa naravno da ih većina nema pojma šta izgovara, a kamoli i značenje…jeste, u ratu e sve dijelilo pa i jezik…post je odličan, nego am ja eto htio da pokušam opravdati malo ljude koje si ti ,,napala”…
Danas je selam općeprihvaćen u svim ustanovama…dobar dan, doviđenja su znak da s tobom nešto nije u redu…
Au.. Svasta 🙂
hej, dosta vas je…. nek se pozdravlja kako ko hoce, i ne pretjerujte, nije strano ni dobar dan, ni selam, to je tako ovdje prihvaceno…to sto mi imamo milion tudjih izraza u svakodnevnoj komunikaciji, znak je koliko smo raznoliki! 😀
eto vam g asad na! 😀
Recimo da tekst unekoliko i ima mjesta, jer treba društvenoj zajednici ostaviti da jedinim prirodnim tempom odgaja identitete koje bira ili kojima se želi vratiti, na koncu. No, treba se biti oprezan s misaonim zaokruživanjem ovakvih tema, jer evo, i kroz komentare primjećujemo isključive stavove – ako neko zove oca babo, to je recidiv seljakluka, to nije sarajevski, (glavno)građanski. Uh, pobogu!
Prvo pitanje, kada je i zašto, tako naglo, to “babo” iščupano, doslovno iščupano iz govora Sarajlija (i to onih koji su generacijama bili stanovnici ovog grada)?
Drugo, namjera je njegovati naš jezik. Pa, zar naš jezik nije i “babo”, “selam”, “akšam” itd., itd.?
(Ukoliko na svijet gledamo kao na nešto što je postalo onda kada smo se mi rodili, onda to nije naš jezik. Jezik, maternji jezik, je sublimacija kulturalnih, tradicijskih, migracijskih, pa i religioznih elemenata, i u čemu je pobogu problem da u našem jeziku prepoznajemo – i to svi, bez obzira da li smo “naši” ili “njihovi” – i “oca” i “babu” i “tatu”. Wtf?)
Nije tačno da je u Bosni i Hercegovini sve svedeno na podjelu na “naše” i “njihove”. U ovom kontekstu, ja sam “njihova”, pa mi dijete supruga, svoga oca zove babo. I?
U čemu je problem da ja naučim nešto od arapskog ili turskog jezika, s obzirom da i onaj koji s ta dva jezika vlada bolje nego ja, a i ja, znamo šta je šrafciger (germanizam)? U čemu je problem da bivamo jezički (ali i semantički, vrlo bitno) bogatiji?
Morgana, te “mrke poglede” shvatam u kontekstu reakcionarstva na nasilno čupanje turskih i arapskih izraza iz govora Sarajlija, a u toku bivšeg sistema. Mrke poglede nikako ne opravdavam, ali istovremeno i shvatam jaku težnju bosanskog muslimana da napokon svoj idenitet izgradi slobodno, bez pritisaka razne vrste, pa i krvavih. Fino je biti, prije svega, kritičan prema, uslovno rečeno, nečemu iz okvira vlastitog identiteta, ali se treba, uvijek kada je o identitetima riječ, osvrnuti na aktuelni geopolitički i ideološki trenutak. Bosanski musliman je manjina u hrišćanskoj Evropi koja to svoje hrišćanstvo bezobrazno nameće svakodnevno i normalno je da će biti probitačniji i uporniji u težnji da se za svoj identitet bori i izbori. Tu, naravno, treba izbjegavati zamke, tj., da ne postane upravo ono što je postao nezajažljivi evropski hrišćanski identitet – zloupotreba vjere da bi se pokoravalo i, u konačnici, smještalo u istoobrazne kulturološke, tradicijske i sociološke vrijednosne sisteme jer je tako masom lakše upravljati.
Dobra tema, pozdravljam vas.
Mene su prosle sedmice napali zato sto sam rekla “dobar dan” i moram reci da sam se osjecala ko idiot :S
Bravo,NOISe,stvarno vas cijenim,tako promisljen,pametan i odmjeren komentar,
a morgana povrsna,iskljuciva i nahorozena,cak isuvise.
Ne bi bilo lose da malo razmislimo svi o vasem komentaru.
I jah procitah neciji komentar kako su doslje sa okolnih brda koje su se skotrljale u grad uvele selame i rijec babo…koja odvratna generalizacija. I ja svom tati kad god mi nesto treba iz zezancije kazem babo i eto jes ja sam dosljo po necijoj primitivnoj logici. Mislim fakat i na ovom bloggeru svasta covjek procita :S
bilježim se s štovanjem
eight, si vidjela. 🙂
locka, jesi nam se nagovorila. 😛
NOISe, moja je najveća greška što se ja velikih tema dotičem površno, uglavnom se obazirući na par konkretnih primjera iz svog života, ne navodeći pri tom potrebna objašnjenja svojih stavova.
Kada sam poredila “tatu” i “babu”, nisam, svakako, htjela reći kako JA smatram da je jedno ili drugo ispravno. Ja kažem tata i poštujem svačije drugo pravo da svog oca zove kako hoće. Ja svog ponekad zovem i pape. Htjela sam istaći kako sam ja kao dijete nailazila na te stroge podjele i kako mi se nametalo jedno ili drugo, te kako sam danas ljuta zbog toga, jer kakve veze i tata i babo imaju veze sa muslimanstvom ili srpstvom? Možda nisam upotrijebila prave izraze, ali razumiješ šta hoću reći.
Ja se protivim najviše tome da ljudi koriste riječi kojima ne razumiju značenje. Jer, sigurna sam, opet ponavljam, da svi znaju da je “akšam hajrulah” pozdrav koji se naziva navečer i to mahom među muslimanima, ali da mali broj njih zna šta to ustvari znači. U redu, postalo je dijelom našeg jezika, ali valjda ja imam pravo da mislim kako nije u redu smatrati me manje muslimanskom jer govorim “dobro veče” umjesto “akšam hajrulah”? Na to sam ljuta.
Navedenog problema nema, slažem se s tim sve dok me “veliki muslimani” ne osuđuju jer ih ne pozdravljam isključivo i samo selamom i sa akšam hajrulah.
Kada sam spomenula mrke poglede nisam mislila na to o čemu ti govoriš, ali ti se svakako zahvaljujem na lijepom objašnjenju. Ja sam dobivala mrke poglede jer nije muslimanski reći dobar dan. Pazi, molim te, nije muslimanski drugom muslimanu poželjeti DOBAR dan! Ili reći Zdravo! Budi mi ZDRAV-o. O tome govorim. Zbog toga su me mrko gledali.
Moja mama mi je u osnovnoj školi došla na informacije. U hodniku je srela efendiju (gospodina, je l’) koji mi je predavao vjeronauku. Nije nosio nikakvu bjelokapu, fesić, nije mu na čelu pisalo da je “gospodin efendija”. Moja mama mu ne nazvala dobar dan. Nije ju ni pogledao, a kamoli da joj je odgovorio. Meni se ista stvar desilo sa pedagogicom (!) u srednjoj školi. Nisam imala pojma koja su njena vjerska opredjeljenja. Nazvala sam joj dobar dan, da bi me samo poprijeko pogledala. Poslije sam čula da ona prihvata samo selam.
Zbog takvih ljudi imam svako pravo biti i ljuta i drska.
Hvala ti još jednom, nadam se da sam se ja malo bolje objasnila. I svakako nisam mislila da se podjele na “naše” i “njihovo” svode u cijeloj BiH.
Reb, znaš onda o čemu govorim.
blanket, kao što sam ja štura u svojim postovima i nedorečena, tako si i ti puna predrasuda. Hvala na komentaru.
Reb, i opet se to nekako pripiše meni jer je na mom blogu. 😛
Arhimede, primljeno K znanju. Zahvaljujemo. 😛
velvet, nije to poslijeratna praksa samo u Sarajevu. Ima toga diljem Bosne. Ja nisam rodom iz Sarajeva, a znam, gdje god sam bila, svuda isto. Nema to veze sa seljaklukom, to je povrijeđeni mentalitet ranjenog Bosanca i Hercegovca. A trucizmi su se koristili još od davnih dana. Poslije Osmanskog carstva niko nije ni pokušao da vrati čisti, maternji jezik.
Ne ja sam Sarajevo uzela za primjer, a naravno da je ista situacija svugdje…i ima to veze sa papanlukom ne seljaklukom, seljaci su dobri ljudi, pošteni, skromni, svjesni svog porijekla, a papci su došlje koje se školuju, grade karijeru u velikom gradu bilo to Sarajevo ili Tuzla ili Banja Luka ili neko drugo mjesto…i onda sjedne na mjesto šefa i tako ti šefuje čitav život, a onda te pita jel se kaže zekova ili zečeva, pa ti po tome skontaš ko je šta je…a ja protiv turcizma nemam ništa, samo zna se ko je govorio babo i ko sad govori babo vjeruj mi..imam jedan primjer živi pored mene. Moja komšinica je rođena u Sarajevu kao i njeni roditelji, ali su djedovi i nane ili majke kako već iz breze..to su fini i dobri ljudi, upoznala sam se s njima…al’ muž, muž je završio pravo i on je sad ‘ugledni’ advokat i njegovi su prenapuhani i toliko su ljudi uzdignuti i puni sebe,a došli iz pi*ke materine…oni su sad kao face, obrazovani ljudi sa lovom i tako to…džabe njemu škola kad je on onaj mrtvi papak, prvo hoće da mu se žena pobuli što naravno ona neće dozvoliti, drugo aman ne smije ni ljeti na +40 izaći u britelama da je ne bi drugi muški gledali, treće pošto toj curi brat stalno dolazi u posjetu on je kao ubjeđen da je u pitanju neka planktonska ljubav…je*o ti njegove škole i titule kad se opanak ne može u potpunosti popapučiti..
Vidi, ja sam seljanka. U Sarajevu sam tek nekih 6 godina. Moji roditelji žive na selu, ja sam odrasla na selima. To što je neko svjestan svog porijekla ne znači da priča ovako ili onako. Vjerovatno primjećuješ da ja baš i ne pričam/pišem ko ortodoksna seljOnka. 😛
I ja sam došlo. Imam svoj stan u Sarajevu i namjeravam ostati ovdje, zaposliti se ovdje. Ti ljudi o kojima ti govoriš nemaju veze sa porijeklom. Jeste, istina je da je većina takvih sa okolnih sela, ali to nije pravilo, to ništa ne mora da znači. Nemoj da ja počnem o sarajevskim jalijašima, rođenim Sarajlijama kojih bi se svaki seljak postidio koliko su zatucani. Dakle, to zaista nema veze sa porijeklom.
To što je muž tvoje kone napuhan jer je advokat, to je opet do njegove ličnosti i kompleksa niže vrijednosti. Kakve veze ima odakle je došao? Je li to nema napuhanih građana? Ima čovjek pravo da se obrazuje. Je l’ to znači da seljak treba ostati seljak i da nije dostojan gradske visoke škole?
I to njegova stajališta o odnosu sa ženom i životu nemaju sigurno veze s porijeklom, nego s njegovom ličnošću.
Otišle smo daleko od teme mog posta, to svakako nije poenta.
alaj ti zakuhavas u posljednje vrijeme, k'o da sam ti ja nesta u rodu :p
Znaš mene, vještica prava. 🙂
prstom u nos … sjajno. mi lajx dis, mi lajx