MĆĆ

Zanimljiva je ova moja ulica. Jedno vrijeme, skoro svaki dan, čuo se muški glas kako doziva nekog Esada. Haman da se znalo i u koliko sati tačno. I sve se čuje. Osim auta, svaki prolaznik i njihovi komentari.

Sinoć ja ušećerila, otvorila prozor i raširila se po krevetu koliko sam duga i široka. Milina bi tonut u snove. Počnem sanjati jednog blogera kako pjeva karaoke kod mene u stanu. Pjeva on ovu pjesmu (hahaha, jesam narcis, sjo :D) na sav glas, ma nit on koga vidi, nit koga čuje. I tako u sred sna počinjem da čujem neko lupanje. I budi me pomalo, a ono sve glasnije. Čujem i glas, ali nikako da odredim je l’ muški ili dublji ženski.
I galami: "Otvori miii! Je l’ mi to nećeš otvorit? Je l’? Je liii? Pusti me unutraaaa! Edoooo!" Pa lupa, lupa… I ja kako se budim i ono sve glasnije. A ne da mi se ustati zatvoriti prozor, baš mi onako lijepo, rashladilo.
Nakon 15ak min ponavljanja iste radnje i istih riječi, ustanem na prozor da vidim odakle to dolazi. Već sam davno zaključila da je taj neko pijan. Kad vidim stoji, ispred jednih drvenih vrata, neko s kesama, ljuljka se i priča s nekim iza vrata. Čuje se mumljanje.
"Odoh jaaaa sad! Odoh eto, moram ići ako nećeš da me pustiš! Edoooo" x 10.
Krenu, ode, kontam fala Bogu… kad vrata se otvaraju, pijana osoba se vraća, ulazi, a meni drago što mogu nastaviti spavati s otvorenim prozorom.

A kud me probudi, baš me zanimalo šta bi mi onaj u snu još pjevao… 😀

26 thoughts on “MĆĆ

Komentariši