Nenavikla na razmjenu nježnosti sa roditeljima i sestrom, na svaki majčin dodir i zagrljaj ostanem blago zatečena, dirnuta, raznježim se i rastužim u isto vrijeme.

Kada me zagrli, onako topla i mila, kakve samo majke mogu biti, sva njena ljubav prenese se na mene, pa osjetim snažnu potrebu da je zaštitim, sada već i nižu od mene… onako kako je ona štitila mene cijeli moj život. Ljubila bih joj prste, grube od rada i života, da zacijele i budu nježni kao moji, da prevarim vrijeme što joj krade godine, i nosi bore i sijede, bez da je pita o njenim željama.


Dala bih joj malo svojih godina, svoje snage i vremena, da je bol u leđima ne podsjeća na ono što prolazi… ne bi mi bilo teško ni žao. Zaustavila bih sat svaki put kad mi se pojavi dotjerana i lijepa, kad joj na osmijehu ugledam mladost što je nosi na duši i ljubav kojom nas hrani.



Da mi uvijek ostane inspiracija za sve što nisam, a trebam i želim da budem…