Malo mi za sriću triba, da me zove moja lipa…

Da bih bila sretna, dnevno mi treba osam zagrljaja.

Ili

Pet poljubaca.

Ponekad je, ipak, dovoljan samo iskren pogled i par pravih riječi.
Kad bi ljudi znali kako za sreću malo treba…

Raspoloženje: Doris Dragović – Malo mi za sriću triba

15 thoughts on “Malo mi za sriću triba, da me zove moja lipa…

  1. Hej, mani tih navijačkih fazona u mene ni na blogu. 😛

    Pa misli, ona većina koja sreću kupuje novcem. Al’ ko njih šiša, oni ionako nikad neće biti sretni. 🙂
    Pa ja sam ti baš skromna, ko maca mala kad joj je hladno, pa se sklupča u ćoše neko i čeka samo da je neko pomilki. ^^

    Nisam ti ja bilo kakvo žensko, pitaj koga ho'š… 😛

    Baš ti hvala, Mahmute.

  2. Izvini, slika to sama izvlači iz mene. 😀

    Pa dobro, novac ne može kupiti sreću, ali može mnogo sretnih trenutaka; što otprilike dođe na isto. A najgori su mi ljudi koji imaju, ali imaju mnogo novca i onda krenu tu spiku; pa mislim, ako je već tako, dajte meni te pare pa gledajte kako se ja patim s njima. 😀

    A onda imamo nešto zajedničko; mene se počeški po kosi dvije minute i ja zaspem. 😀

  3. Kako je bezobrazna ta slika, nimalo nema obzira. 😀

    Može novac kupiti neke sretne trenutke, istina. Ali, zar prava sreća ne dolazi upravo iz onih stvari koje novac ne može kupiti, a to su ljubav i poštovanje?
    A imaš ljudi koji imaju novaca i imaju materijalno sve što im treba, pa ipak nemaju jednu stvar koja zaista čini sreću. Recimo, ja bih tebi dala i laptop i mobitel i sve što ti misliš da bi te na trenutak usrećilo, ako ćeš mi ti garantovati i obezbijediti iskren osmijeh i još iskreniji zagrljaj neke osobe. 🙂
    Novac je precijenjen. Mislim da to najbolje znaju oni koji ga imaju.

    Ja ne volim da mi svako dira kosu. 😛

  4. Vidiš, mene moje biće zagrli XXXXXXXXXXXXXXXX puta na dan, ponekad me toliko nervira da bih je tavom “skidao” sa sebe. 😀

    Definiši mi sreću. 🙂
    Recimo, mene bi iznimno mnogo usrećila jedna fenderova gitara koja košta nekoliko hiljada KM. Ili, jedan iznimno dobar računar koji košta nekoliko hiljada KM, ili jedan dobar fotoaparat pa da napokon krenem ozbiljnije slikati. Ali isto tako sam sretan kad se u jutro zavuče pod ruku i promrmlja nešto; ili kad zavuče hladnu nogu pod dekicu i prvo mi jeza dođe do mozga a onda me ispuni neka toplota jer je blizu.

    bla, bla.
    Ne poredim, jer nije ni moguće, ali tvrdim da novac itekako može usrećiti čovjeka; a ako već tražimo “trn u oku” šta se dešava kad ta ljubav nestane?
    Ništa nije apsolutno.

    Oprosti, skačem sa jedne stvari na drugu, pomalo mi se spava a valja mi još jesti, gladan sam. 😀

  5. To je zato jer te grli. Da te ne grli, falilo bi ti. 🙂

    Ne mogu da je definišem. Sreća je individualna.
    O, pa vjerujem ja da bi tebe te stvari usrećile. Ali, na koliko vremena? Imam ja skup aparat, imam skup laptop, pa opet mi neće ništa od toga grijati noge niti će na kraju dana (na kraju života) sjediti uz mene, pričati mi, dati mi topao zagrljaj kad sam tužna, reći mi da me voli kad sam usamljena.

    U pravu si, nije moguće porediti. Kad ljubavi nestane, dešava se da ti fali ljubavi. Isto ko što tebi fali Fenderova jer je nemaš. Kad je, aBd, budeš imao, nakon mjesec dana ti i neće više izazivati ushićenje. A djevojka, ta ili neka nova, biće tu, i pričaće s tobom.
    Hoću da kažem da je svakako vrijednije imati pravu osobu pored sebe, nego skupu stvar. Sve je prolazno, ali bih ipak prije prodala stvar nego čovjeka i emociju.

    Samo ti skači. 😀
    Jedi, popij mlijeko, pa spavaj. Odoh i ja. 😀
    Laku noć.

  6. Imaginarni, ali nemoj poslije da se predomisliš, kad ti cura zafali, ja je vratiti neću 😀

    sanjalice, a i to, definitivno. 🙂

    Ra, isti se pronalaze, rekla bih. 😛

    Vidi Imaginarnog jes’ mu drago, hahaha 😀

  7. kako procitah ove komentare (bi mi very interesting) vise ni ne znam sta sam htjela komentarisat..ah da za zagrljaje, nista bolje od tog kad te zagrli neko ko se zna grlit, al’ onako iskreno kad govori “necu te pustit nikad”..what else does one need?

Komentariši