Ljubav

Već sam se uljuljkala u topli, sigurni, ispunjen srećom i ljubavlju, osjećaj zajedničkog života i onako, klišeizirano, kao što kažu svi koji su vjenčani ili samo žive zajedno, pitam se šta iko ikad čeka, ako za to ima uslove. Nije prošlo puno vremena, ali imam osjećaj kao da traje oduvijek i želim da traje zauvijek. Postalo mi je tako prirodno da je tu svaku večer, na svom mjestu, da liježem i budim se pored njega, navikla sam na naše male rituale pred spavanje, svakodnevnicu ispred TV-a, stisnuti na jednom kauču, da se uspavljujemo i budimo poljupcima.


I koliko god, ponekad, želim da pričam, i pjevam i plešem o našoj ljubavi, kao i svaka žena, toliko, po prvi put u životu, shvatam da je ljepše da to znamo samo mi i da je bolje da svijet nema nikakav pristup ovom našem. Kao da će svako istupanje naše ljubavi u javnost ukrasti dio intime, meni tako posebne i ugodne.


10 comments » Write a comment

  1. Alice, hvala, znam da razumiješ. I ti isto. 🙂

    Locka, pa eto, neke stvari ne mogu na silu, nije vazda do mene 😛

    Carolina, hvala, draga. 🙂

    vangelis, ako Bog da. Hvala. 🙂

    Kapljica, haha, aww, pa baš mi je drago to čuti.

    Žena_vojnik, e, baš divan citat. Biće da sam pronašla ljubav. 🙂

Komentariši