Kući kada pođem ja

Najčešće mi, dok putujem od Sarajeva do mog mi sela, koje vam je ‘nako kod Doboja, razmišljam o glupostima, ali mi često padnu i genijalne stvari na pamet. U ta tri i po sata puta ja se naspavam, sjetim se davno zaboravljenih stvari, dobijem te tako genijalne zamisli i slično.

Jednom davno sam negdje čitala o komplementarnim i analognim bojama, pa sam zapamtila da su plava i narandžasta komplementarne boje.
Jedna zgrada između Zenice i Žepča ima izrazito plavu i narandžastu fasadu. Kad god je vidim sjetim se teksta o komplementarnim i analognim bojama.

O odlasku frizeru najčešće razmišljam kad se nalazim ispod jedne stijene malo prije Zenice. Tu dobijem pravo veliku želju da odem skratiti vrhove. Haman pa je uvijek tako.

U Zenici, pak, uvijek sam gladna. Pa uvijek izađem na stanicu da nešto kupim i ćalabrcnem. Danas sam pojela Choco Lips. Ono je najbolji jeftini slatkiš ever.
(Kad malo skontam, sve mi neke ideje padaju na pamet oko Zenice…)

U jednom selu, Ponikva se zove, uvijek pomislim na pastrmku s roštilja. Imaju tu jednu ribarnicu na predivnom mjestu, ispod šumarka, pored potočića koji žubori, a riba uvijek svježa i jako ukusna. Tu se sjetim i rahmetli amidže i druga koji se tu u Bosni u tom mjestu utopio… i još nekih tužnih stvari.

Na posljednjoj raskrsnici prije mog izlaska, dok autobus prolazi pored omanjeg stadiona, uvijek se sjetim direktora Muje iz osnovne škole. Valjda jer trenira dječicu na tom stadionu. Tu su i dva stara tenka, ostala poslije rata, i oni me podsjete na štošta, al’ to baš i nije bitno.

A da ne govorim o pjesmama i na šta i na koga me one podsjećaju…

A kod vas? Imate li vi nešto posebno što vam budi određena sjećanja?

Raspoloženje: Magazin – Put putujem

11 thoughts on “Kući kada pođem ja

  1. Nije bona, ovo ti je skup kvazigrađana i jedne ponosne seljanke. 😀
    Haj ti sa mnom, ako si i ti seljančica, mi imamo dobih jabuka i jagoda, pa ovi iz grada moraju od nas da kupuju ako im se ne jedu one plastične. 😛

Komentariši