krindzfest or not?

Zeza me ovaj vas eminentni bloger da se trebam postidjeti zbog starih postova, a on ne zna kako i sta sam ja pisala prije nego sto me on i citao, pa da vidim sta bi onda rekao o tome cega da se stidim. E, to je jedan krindzfest jedne osamnaestogodisnjakinje za ciju blog adresu, srecom, niko ne zna.

Ali ne stidim se nicega, Boze moj, sve je imalo svoje i vrijeme i mjesto, i svoje zasto, i sve me to oblikovalo u osobu koja sam danas. Meni je to vise simpaticno nego krindz.

Znala sam ja i lijepo pisati, nisam samo u prazno palamudila i kukumakala. Listajuci tako po svojoj proslosti, naletim na jedan svoj (kreativni) post koji cu ponovo podijeliti ovdje, jer mi je bas simpa. Napisano prije 14 godina.

Kako sam provela dan

Odlučila sam krenuti na svom dvokotačnom nožnom okretalu sa guznim podupiralom na vožnju šetalištem. Predvečerje je bilo tiho. Visokosjedajući pod rep gledajući gospodin se vraćao sa posljednje vožnje te večeri, a svejeb i njegova jebnica su zadovoljni krenuli u sumrak. Sa jednog prozora čuli su se zvuci rukopipajućeg milodrndala. Spremalo se zrakotresno zrakobljeskalo. Zrakobljes je obasjao nebo i požurila sam se vratiti. Bilo je strašno u tom trenutku vidjeti pun kurac pučanstva, a nigdje žive duše.

Totalno sam zaboravila na sutrašnji mozgojeb. Požurila sam do munjovozne stanice, ubacila sam dvokotačno nožno okretalo sa guznim podupiralo u munjovoz, jer je kiša već počela da pada. Zrakotreslo je. 

Kad sam stigla u stan, odmah sam sjela na četveronožno podguzalo i upalila kompjuter. Čigrasto velepamtilo mi je na prikazbeniku javljalo da je puno. Morala sam sam se pripremiti za sutrašnji mozgojeb, ali nadstolno guromičalo nije radilo. Samoprcnula sam se, jer sam zaboravila da već od prije šteka. Pomislila sam kako bi mi dobro došao jedan napredno otpozadni jezično-miloklizni, samoštrcni, otkotrljajni-zakotrljajni, samostižući, nogodižući međunožni ubodak za opuštanje.

Ipak, pošto je mozgojeb bio prioritetniji, nazvala sam jednog osvjedodžbenog spretnika munjarstva da mi objasni neke zadatke. Ponovo sam se samoprcnula jer sam nazvala u nezgodnom trenutku, Počeo je da mi priča kako ga je jebnica ostavila i zrakomlatom pobjegla s nekim zajebnikom. Upalila sam slikomično gledalo i čekala da mi dođe inat minđa iz minđe hana, a njega sam slušala jednim uhom. Na programu je pričao neki djelatnik glede pričuve četveronožnog vunenog travojeda. Izgledao je prilično neugledno, a okolostomačni pantolodržač ga je činio još smiješnijim. Iza njega su bili dozemni travožderi i četveronožni rogati mliječni travojedi i neki gliboder kojem tu nikako nije bilo mjesto.

U tome je osvjedodžbeni spretnik munjarstva završio svoju priču, pozdravili smo se, a traženu pomoć nisam dobila. Na slikomičnici je počinjao neki film, a ja sam se zavalila ispred slikomičnog gledala, digla nadzemna izguzična hodokretala na sto, stavila pod glavu punoperjasto podglavalo i oslonila se na sreću za sutrašnji mozgojeb. Od lakolomni okomprovidni zrakobranilac je udarala kiša glasno klizeći niz okolokućno vodopišalo.

PODIJELI NA
LinkedInPin It

18 comments » Write a comment

      • Sad sam ti ija kratko skocio na blogu na postove od 2011 godine. Bezveze samo gore u naslovu tvog bloga upisao 00 nakon 2-ce i otiso tamo. nisam ni znao da ti imas toliko staza ovdje. Zanimljivo da to nisi nikada brisala, i to mi se bas svidja. Dakle otiso na par tvojih postova od prije 14 godina. I vidim tamo pisu ljudi koje ja uopste ne znam. Nema ih vise, pisali nekada i sad ih nema. I to me je rastuzilo. Ima ovdje ljudi koji su pisali sa vama (a mozda i neko samnom ) koji su cak i umrli… tuzno vala. Taj zivot je tako … (ti dodaj)

        • Imam ja staza i od 2005/6., ali sam te blogove davno pobrisala. Sreca da jesam 😂

          Joj, tacno jest, i ja sam citala komentare. Toliko kul ljudi je tada bilo, jedno odlicno vrijeme na blogu. Znam da su, nazalost, neki i preminuli 🙁 tuzno, stvarno. Taj zivot je tako… lomljiv.

  4. Morgana moram ti priznati da sam ti i ja čitala stare blogopostove nekad prije 2-3 mjeseca (mislim da je to bio period kad smo se obje aktivirale ovdje, pa sam htjela da vidim je li mi blog poznat od ranije, a ispalo je da si mi nekako promicala s naslovnice sve ovo vrijeme) Onda sam s namjerom kucala broj stranice unazad da me odvede otprilike u tvoje objave dok si bila mojih godina, i baš sam se rilejtala s tim sto si pisala.

    • Joj, pa to mi je bas slatko i drago, hvala ti 😊
      Ma ima tu svega, cak sam tada, u naletu emocija, brisala stosta, a za sta bih voljela da je danas tu, tako da sta god je zapisano, nema mjesta krindzu, tad sam to bila ja i to je nepromjenjivo.

Komentariši