Kod Muzičke

Prije nego što krenem sa pričom, prvo da se opravdam kako nikad ne znam kako da oslovljavam male ljude, patuljastog rasta, jer se sve bojim da ih ne uvrijedim. Tako da to izbjegavam, jer ne znam koji je naziv ispravan. Ali, evo, u konkretnoj priči ću reći čika Patuljak.

Ne znam koliko vas (koji ste u Sarajevu) ima priliku prolaziti pored Muzičke, ali ja sam na toj ruti svakodnevno, jer živim u blizini. Ispred jedne buregdžinice preko puta Muzičke (koja je, usput budirečeno, imala najbolju krompirušu u gradu, a danas je zatvorena, štajaznamšto) sjedi taj čika Patuljak. Kad je lijepo vrijeme, haman pa svaki dan, po cijeli dan. Moguće je da ste ga imali priliku vidjet i negdje drugo u gradu, ali koliko ja znam najčešće obitava tu. Ispočetka je on meni uvijek nešto dobacivao, komplimentirao me (inače to radi skoro svakoj djevojci koja prođe), pozdravljao, a ja bih se samo osmjehnula, ponekad uzvratila pozdrav i to bi bilo to. Do jednom.

Jednom on mene zamoli da stanem da me nešto upita. Stanem ja, a on mene prvo dobro nahvali, kako sam mu lijepa, haman ko glumica. Pita on mene jesam li ja kakav model, a ja velim jesam Viktorijin anđeo. Zezam se, nisam to rekla, samo sam se zahvalila na komplimentu. Kaže meni čika Patuljak, eto, ako meni ikad išta u životu zatreba da se ja njemu javim. On će meni sve srediti. A ima on i stan, dao bi on meni ako mi treba. Ja se samo tupavo smijem i govorim, fala, fala, ne treba i kontam: "Kuku, kud baš mene!"
Kaže čika Patuljak još da ću ja uspjet u životu, sigurno, vidi on to, zna on to prepoznat. Kaže, glumio je on u Domu za vješanje, imao je neku manju ulogu ispod mosta, vrzmao se oko Perhana i ekipe, šta ja znam. Možda ga i nisam dobro skontala. A cijelo vrijeme mi drži ruku, kako smo se pozdravljali, je l’. I poljubi ti on mene u ruku.

Nako toga mene čika Patuljak svaki dan pozdravi, ispita se sa mnom, dobacuje kako sam zaljubljena, jer sam vazda nasmijana, šta li. Jednom on mene opet tako zaustavi, nešto priča i veli: "Hajd da te poljubim." Na obraz dakako. Joj, meni se ne daaaaa, šta će me iko ljubit. I pružim ja njemu opet ruku, haj’ rekoh, evo u ruku. Ali, ne lezi vraže, navadio se čika Patuljak, sad bi on mene svaki dan zaustavljao i ljubio. Meni to već počelo smetati, pa ja samo u trku mahnem, pozdravim i velim da žurim ako krene da me zaustavi. I tako i on prestane mene da zaustavlja. Prestane i da me pozdravlja. Ali ga i dalje viđam svaki dan. Pozdravlja djevojke, zaustavlja ih, ljubi…

Trebam li spomenuti da je i sestri pričao istu priču kao meni? 😀

Raspoloženje: Goran Bregović – Ederlezi

16 thoughts on “Kod Muzičke

  1. Gledala sam film, al’ se ne sjecam cikice patuljka.. 🙂
    Uglavnom, izgleda da taj ‘tvoj’ bas voli zene, a moze im se pribliziti samo na taj nacin.. Pa eto, makar je donekle fin i daje samo komplimente 🙂

  2. jack, što, je l’ to znaš nekog ko nije bio moje sreće? 😀

    eight, ma ne sjećam ga se ni ja, garant je bio statista. 😀
    Ma nije on zao, barem ne djeluje tako, ali neugodno je pravo… 😀

    paajaaa, hahahaha, jao, zar i ti? 😀
    A tebi crnjak bilo oteti se, je l’? 😀
    (sad ja kontam koja kopirnica, živim ovdje 6 godina i ne mogu se sjetiti kopirnice… Ah, riba, moraću sutra da obratim pažnju. :D)

    patafta, hahahaha, Mini-Me. 😀
    Šta god da je, daleko mu kuća od moje bila. 😛 Ne skontah ti ja samo ovo o pehu i hoće sve i pred mene… 😛

  3. neugodno mi sto me drzi i ne pusta, a zao mi ga uvrijedit ako se otrgnem, pa dok se ne smiluje i ne popusti sam nema druge 😀 al zato predjem, ma ja ona kopirnica malo nize njega i izmedju taxista i slobodna hahhaha 😀 al nezgodno jedino ako dolazis onom ulicom sto ide od lugavine nemas dje il ofirno krug napravis oko raskrsnice i mahnes mu s druge strane hahahahahahah 😀

  4. Hahahhah
    Ja sam prije radila blizu Muzičke. I svako jutro prije posla bi me on dočekao uvijek sa istim komplimentima. Sve do jednom!
    Onda je počela potpuno ista priča kao i tebi. Ne mogu se sjetiti šta sam mu odovorila, ali od tada je bježao od mene… 🙂
    Napeljenik mali!

  5. jack, sve sloj margarina, pa sloj džema… 😛

    patafta, a to… pa ne znam kako je kod tebe, ali kod mene vazda naopako. :/

    paajaa, hahahah, eh, ja ti dolazim s te strane, ali sad samo prođem i dignem glavu. 😛

    lažljiva, pa ne znam vala ko ima toliko naivan… 😀

    peggy, hahahaha, dosta i ovaj jedan, hvala. 😀
    Ma patuljak je nekako slatko. 😛

    alhemičarka, razumiješ me onda, sestro po sudbi, hahaha 😀

    shizi, uuuu, šta je bilo, šta, šta? 😀

Komentariši