Kad uđem na ovaj blog, kad bacim pogled na druge blogove, kad zavirim na Facebook, kad oslušnem o čemu ljudi pričaju, kad primjetim kakvim se trivijalnostima bave, kad uporedim današnjicu i čovjekov odnos prema okolini, prema najbližima, prema sebi, prema životu i smrti, prema velikim i malim, beznačajnim stvarima, pada mi na pamet samo jedno:
Sve nešto, a ništa.
Je li do mene ili je ovaj svijet oko nas sve manji i tjeskobniji?
Raspoloženje: HIM – The Cage
Dok Mevludin ne zapuca, nemaju ljudi o čem ni pisati 🙂
apsolutno.
mada se ne bih složila sa o blože ako posmatram sebe.
ja imam o čemu pisati, ali mi se ne da. ili mislim da je sve trivijalno ili me mrzi da mi dušu znaju ljudi koje susrećem svaki dan
oBlože, biće da ljudima samo crna hronika daje inspiraciju. 🙂
tratinčice, slažem se s tobom. I ja imam o čemu pisati, ali nemam volje. Nemam ni kome, a blog mi je ipak za javnost, da s nekim podijelim mišljenje. A i to kako si ti rekla…
još kad povirim na ovaj blog-servis, prepun oglasa koji su ga zagušili, onda sam samo zahvalna,da sve manje vremena za nj imam i trivijalnosti, od posla…topao pozdrav ;o)
Nije do tebe, vec kao sto kazes svijet manji i tjeskobniji, vecina se zali na to na jedan ili drugi dan, ali smao ostaje na tome, da se zale, a nista se ne poduzima pod tim pitanjem…
Pa nisam ovdje mislila na časne izuzetke, nego na većinu. Slažem se da net općenito, a pogotovo blog, nisu mjesto za pisanje svega i svačega (naučila ja to s vremenom i na svojim greškama ;). Ali generalno, htjela sam reći-dok se ne desi neki, posebno loš posdticaj izvana, ljudi nemaju o čemu ni razmišljati, a kamoli pisati.
Lunjo, budi zahvalna što nemaš ni vremena za sve to. 🙂
Lamour, to je već praksa ljudima decenijama… 🙂
oBlože, nažalost, u pravu si. Možda ljudi nisu navikli na lijepe stvari kad im se dese, pa i onda kad se dese ne pišu, da ne ureknu. 😀