Ne razumijem ljudsku sklonost da se tragedije romantiziraju. Štaviše, zgražavam se nad svim onim tekstovima napisanim u poetičnoj formi, reelovima s tužnjikavim pjesama uz te tekstove, koje ljudi pišu, imam osjećaj, sve samo radi pokojeg lajka.
Ne moramo sve opisati iz svog ugla, ne mora se sve “opjevati”, ne mora se uvijek upirati prstom i tražiti krivac iza tastature, to nikome ne pomaže. Meni u tome nema nikakvog dostojanstva.
A bolje da ne počinjem o Srebrenici i zamrznutom gradu u ljeto… Nije se ništa zamrznulo, ljudi su mučki ubijeni. I svi smo svjesni da nam svima svaki dan može biti posljednji, ne moramo svaku tragediju iskoristiti da to pjesnički dočaramo.
2 thoughts on “just don't”
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Nije vezano za ovo, ali slično je pa bljujem svaki put kad vidim da izvade iz prošlosti neke žrtve pa pišu pjesme kao da oni to pišu gdje okrivljuju krivce, a jasan im cilj, samo da nacionalno zavade ljude. Mislim koji roditelji im to dopuste da pišu u ime njihove djece.
Bojim se da roditelji i ne znaju uvijek, a češće to nema veze s godinama, piše svako ko je neupućen, neuk i zao.