Jedanduuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuugnaslov

Provela sam dva dana u nekom, kao, samopreispitivanju (i sve što sam shvatila jeste da volim jako duge riječi i stalno bi’ ih pisala, kao antisamoupravnosocijalistički, ali za to baš i nemam prilike, osim da ih ovako, kao slučajno, ubacim u tekst i ispadnem pametna), što znači da sam oborila lični rekord u skontavanju ničega. Pametan bi čovjek zaključio da ja nisam pametna ako se nakon samopreispitivanja (divna duga riječ) ne skonta ništa, ali ja sam zapravo došla do zaključka da sam ja sasvim u redu. Da nisam, svašta bih našla što je za risajkl bin. Ovako sam sve (kvalit'no) pohranila u bekap fajls.

Sto (kao broj bilo čega) je uvijek više od jedan. I dva je više od jedan. S obzirom da mi je matematika jača strana (što se vidi iz priloženog, a to sam dokazala i danas na jednom sastanku kad sam rekla da je dvadeset eura za posjete dvjema institucijama jednako deset eura po instituciji, te time izazvala ovacije), odlučila sam se povoditi statistikama i brojkama, a ne glupim srcem. Ono me uvijek zajebe. Otorinolaringologija je samo još jedna duga riječ. I tako sam prestala biti tužna i prestala sam da analiziram. Od toga boli glava, a pretoplo je ovih dana da bi me glava boljela od bilo čega osim od sunca. Rekoh, da se poštedim malo, zdravlja radi.

Presipanje iz šupljeg (mozga) u prazno (srce) ili obrnuto kod mene ne rezultira nikad nekim proviđenjima. Osim gubitka vremena, dobitka nema. Pa sam odlučila u oktobru sebe počastiti jednim putovanjem (a neću vam reći gdje, vidjećete kad se vratim) s ljudima koje sam tek danas upoznala. Ide se aviJonom! To je moje drugo putovanje aviJonom, pa sam valjda i zato malo uzbuđena. A i zato što su mi se svidjeli ti momci. I djevojke. (Priznaću vam jednu istinu – nisam baš ljubitelj žena, ali ova djevojka od danas mi se pravo svidjela. Još je i lijepa.)

Hipopotomonstroskvipedaliofobija je strah od dugih riječi. Koja je riječ za ljubav prema dugim riječima? Zar ne bi trebala biti još duža? Ova je baš ‘nako ironično duga i pitam se kako iko ko boluje od te fobije može da kaže ime svoje fobije? Super.

Odoh sada jesti, mantrati i ležati s nogama u zraku dok me šiba klima. Ima oči da mi ispadnu od ovih naglih promjena temperatura.

Raspoloženje: Thurston Harris – Little bitty pretty one

Imam ozbiljnu namjeru da na vas prenesem svoje trenutno raspoloženje, pa ovaj put stvarno poslušajte pjesmu. Znam da ih nikad ne slušate. Ne bih ni ja.

11 thoughts on “Jedanduuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuugnaslov

  1. Znam da ne slušaju..blogerski pokvarenjaci su počeli da ne slušaju ni moje dobre stvari, cccc..:)

    Pa ne imao fobiju kad čujem naziv te fobije, hahahaa…možda neka kratica HMKF, ili neš slično…

    Čuj noge u zraku..i ti vježbaš svijeću? I ja sam neki dan, pa sam opet uštakako leđa…što će mi sijeće pored sijalica, cc…

    Ajd uglavnom, sretan ti put aviJonom do negdje..

  2. patafta, ma nema veze, samo su zakinuti za dobru muziku. 😛
    HMKF mi zvuči kao neka grupa. 😛
    Ma jok, nego ono legnem na kauč i noge naslonim na naslonjač, jelte. 😀
    Aj fala. 🙂

    eight, hm… to je ispravno, koliko ja znam, ako nije, nek mi neko ukaže na to u stručnim knjigama. 😀
    Ti to studitraš medicinu? ili?
    I na našem je duga riječ – prsnoključnosisasti mišić. 😀

Komentariši