Spominjala sam jednom kako sam nekad prije 10ak godina imala blog i na Tumblru. Tamo sam ponekad pisala na engleskom. Imala sam osjećaj da zvuči poetičnije, haha. Pošto mi više ne nadolazi ni mrva inspiracije za kreativno izražavanje, postavit ću ovdje neke od tih tekstova, samo ovaj put malo, nadam se, gramatički korektnije.
april, 2014. (Mada mislim da je tekst nastao dosta ranije, sjećam se ovog sna)
I dreamed of death.
It was like being born again, breaking free from a narrow tube into an infinite darkness filled with dazzling colors. I couldn’t wait to jump into it, to surrender to its spaciousness.
There was no sound, no smell, no warmth or cold. Only perfect harmony. Infinite space filled with tempting colors that lured me to reach for them. Millions of stars, so close, and yet so far away.
I dreamed of death.
I felt at ease, weightless, flying. There was no pain, only endless peace. It overwhelmed me with its power, offering freedom from everything I had ever known.
I could hardly wait to rush into that space, to float in its vastness.
I dreamed of death.
I never looked back. All I had ever wanted was before me, in the sea of colors, in the silence, in the love that offered endless tranquility and unspeakable calm.
Gramatika: 5!
Hvala! ❤️
Moram priznati da sam ga provukla kroz provjeru, ali svejedno je bilo tek par greškica 😁
🖤
🖤
Beautiful and not far from the truth.
hvala. nadam se da nije.
Joj Tumlr 🙈 nemam više ni password, niti znam kako pristupiti svom, ko da sam hrpu nekih slika postavljala
A fino ti je ovo
ni ja ne znam password, ne mogu mu pristupiti, ali znam adresu, pa čitala tako 😀
Hvala ti 🥰
A++ 🤗😁❤️
thanks, teacher! Kako sam rekla i MSKS, prošlo je kroz provjeru, ali i dalje mi je drago što nije bilo previše grešaka 😀 ❤️
Gramatika: 1 … Ja sam strog nastavnik, ne mogu ti ja davati 5-tice ko ovi gore.
pa de mi išaraj crvenom olovkom, ispravi greške, kakav si ti nastavnik, samo kažeš ne valja, a ne ispravljaš.
Ne mogu pronaci rijeci lijepog dok san smrti snije.
Nisam nikad imao potrebu da zapisem san o smrti.
Nisam nikad bio a da se iz tog sna nisam probudio rastiman osjecajima koji su strah interpretirali.
Moj strah sav u vodi od muke i potopljen
“To nesto u meni zove me i place”
I kad sanjam najdraze tu mrtvilo sna nema svoje zakone.Naprotiv!
To najdraze snije korake zivota o kojima pisem i to ovdje na linku pjeva veliki covjek
https://www.youtube.com/watch?v=1I9IUVt1CFg
Smrt je strašna jer je nepoznato ono što poslije nje dolazi. A, možda je baš mirna i raznobojna ko moj san 🙂