Ne volim decembar.
Ne volim ni januar.
Ne znam koji mi je od ta dva mjeseca manje drag. Decembar nisam nikad voljela, tmuran je, dosadan, težak i siv. Nema tog snijega koji će mi ga uljepšati niti prazničnog raspoloženja koje će mi ga promijeniti. Zapravo, Nove godine i jesu jedan od razloga što ne volim decembar.
Nisam htjela o ovome pisati, danima se opirem da kukumačem po blogu, ali sam stvarno u nekom tmurnom (ne)raspoloženju i moram se negdje istresti. Treba mi nešto novo, nešto divlje, da mi je da me nešto ili neko iznenadi, čisto onako da me uvjeri da sam u krivu. Najradije bih se do kraja januara zatvorila u kuću i odsjekla od svih i svega. Pa eto, makar do poslije Nove godine.
Nemam plan gdje ću, nemam plan s kim ću, ustvari mi se nigdje i ne ide i mrzim što me svi pitaju to pitanje i što se čudu ne mogu načuditi kad im kažem da sam bez plana i da mi se ništa i ne planira.
Jedina dobra stvar u svemu ovome što su se odjednom pojavile neke osobe koje se, haman pa, isto osjećaju kao i ja i koje su me našle i prepoznale u meni tu turobnost i žele sa mnom o tome da pričaju. Tako da imamo jedni druge da se morimo, a ja ću ovdje to uraditi vrlo sažeto. 😀
Od jedne od tih osoba dobih priču na poklon, priču o meni, i čini mi se da je baš pogodio boju mog raspoloženja, mjesto i vrijeme, pogodio je moju želju, moju novogodišnju želju, jedinu koja bi popravila ovaj mjesec.
Vrati me on u jedno vrijeme u kojem nikad nisam bila i ispuni mi želju, kaže, makar u priči.
I tako…
Čitam prvu rečenicu i kontam- ee pa ovo je prva rečenica mog posta na temu “ne volim Novu godinu ni uvertiru u istu”…Pa onda čitam drugu ,treću, četvrtu i kontam:heeej pa ovo je haman kao moj post, koji tako želim da napišem. Čim izbace ukrase u Merkatoru, čim čujem Jingle Bells melodiju, počne da me zavrće u stomaku od muke…i to tako već preko 10 godina. Novogodišnji sam mrgud. Tačka.
Mene Božić raduje, ali Nova godina, uf… Ova pagotovo. Ne slavi mi se. Najradije bih kući ostala. Ali se nešto nadam da neću :D.
I ja ne volim decembar zbog nove.. Zapravo, volim praznike, samo ne volim tu halabuku i cuda oko nje i kako se priblizava sve se nekako osjecam usamljenije.. Ma ko je izmisli, pih 😛
Ja baš volim decembar, a januar tako-tako. Nije sad to do Nove godine i praznične atmosfere, nego jednostavno kraj godine, raspust, neki odmor i to. Mrzim ostale mjesece..:)
A ko to, ko? Mislim ko je pricopisac? 😀 Ja bas volim praznicnu atmosferu, mada Novu godinu iz godine u godinu sve manje volim jer ni jedna bas nije bila narocito vesela i sretna 🙂 Al zato volim Bozic 🙂
oBlože, slobodno ti ukradi par ideja ako ti se čine privlačnim. 😀
I ja sam, eto, baš tako iz godine u godinu sve veći. Možda ne bi bilo tako da me nešto lijepo veže za istu, ali nema, nema… 🙂
marsovko, ma hajde, barem bude dobrih božičnih filmova na TVu. 😀
A i ja se nadam da neću, onda ću totalno past u neko sivilo, ali eto… meni se ništa ne planira i ne pokreće. 🙂
eight, tooo, mrgudi, okupite se Grinčovi svi na mom blogu. 😀
patafta, uvijek si bio partibrejker. 😛
Nemam ništa protiv ostalih mjeseci, ali ova dva smislit ne mogu. 😛
ženo, baška ću ti na blogu rijet. 😛
A mislim da sam ti i spominjala… 🙂
Hahaha, ako ove NG ostaneš u jednom komadu, smatraj je uspješnom. 😀
ma natjeraj se nekako makar do Bora Bora da odes za novu :p
Pa najmanje toliko mogu… 😀
Znam, tako su mi uvijek govorili…valjda sam samo naopak..:)
Ne volim ni ja Novu, niti imam plan gdje ću i isto mi se čudom čude. Uvijek su mi Nove godine ispadale loše. Nijednu ne pamtim po dobrom. Ali zato volim ama baš cijeli decembar i januar, osim te proklete prelazne večeri. Al’ sam tužna kad dođe februar i glupi rođendan, a ja godinu starija, što mrzim naravno… i tako u nedogled mrzim sve jednu stvar za drugom. 😀
I would like to know who is the writer of the story…ako je blogger. Ako nije, onda me i ne zanima. 😀 😛
Starka, starka… 😀
Ja volim rođendane, šta ja znam, iako ga nisam slavila godinama.
Hajmo ti i ja bit skupa da prkosimo Novoj godini. 😀
Nije bloger, koliko ja znam. Ali je priča jako lijepa. 😀
Šta ću – ja puštam svakom mjesecu da mi pokaže šta mi nosi i nudi. I dobro i ružno i odavn osam prestala da unaprijed neki od njih mrzim ili volim. mada puštam sebi da su mi neki malko draži u odnosu na ostale, sve sa razlozima, ali opozitno – jok, ne dopuštam ni sebi….A ti…pa dobro, vjerovatno imaš svoje razloge što se tako osjećaš, ali mi je žao jer…nije ni Nova, ni Božić( ma ko ga slavio, znam da ti ne…) pa ni Jinglee bells po mollovima i sličnim čudima- nije to ona iskra ljepote u decembru i pred Novu, nego onaj trun bajke kojeg se čovjek zainati i ne da nikom d aga pokvari.I ničemu. I eto…osmijeh ostavljam ,ipak….,o)
Baš si ti to lijepo rekla, i u pravu si, ima neke bajke ako čovjek hoće sebi da ne napravi, i vidiš baš je u tome caka… 🙂
Biće još decembara 🙂
da je*
Hajde. Ostaćemo kući i dopisivat se hahah
Forever alone, hahaha 😀