Huja!

Ja ne slušam turbo folk. Nikad nisam i nikad neću. Moj mozak ili se nije dovoljno razvio za istinska uživanja u tekstovima svih onih estradnih zvjezdica (a i raznolikim tonovima na sintisajzeru koji čine muziku) ili sve ono i nije nešto što bih ja mogla nazvati muzikom. Slušam i ja svakojako smeće (pjesma u postu ispod nije neki dokaz mog vanzemaljskog muzičkog ukusa), ali turbo folk ne mogu ni naopako. Ja kad čujem one ispodšatorske i slične izvedbe i meni dođe da razbijam čaše. Od muke i depresije u koju me sve to baca.

Sve sam ovo rekla da bih vam objasnila zašto su moje komšinice, prpošne studentice koje žive ispod mene, seljanke na kub.

Ne kažem ja da su ljudi koji slušaju turbo folk seljaci. Barem ja znam šta čini jednog seljaka, a to nije SAMO izbor muzike. No, da bude jasno, nije da imam neko supersjajno mišljenje o tim ljudima. Koliko god površno zvučalo, muzika, odnosno izbor muzike, također na neki način čini čovjeka. Možda i ne znam, možda nisam dovoljno pitala i posmatrala, ali vrlo se jasno ljudi mogu staviti u određene skupine čak i ako biste ih dijelili samo po njihovom izboru muzike. Ako sam koga uvrijedila, meni je žao, ali to neće promijeniti moje mišljenje, koje imam i izražavam kad mogu i želim.

Dakle, moje kone nisu seljanke što slušaju to što slušaju. Svakom njegovo. Ja ih i ne znam. Ali su seljanke na svaki mogući način kad mi ovu goreopisanu muziku odvrnu na maksimalno, toliko da ih ja, na spratu iznad čujem kao da su u mojoj sobi. Ne, ne pretjerujem niti sekunde. Da ne pojačam svoju muziku sad bih vam mogla kucati ovdje sve te dubokoumne tekstove svih tih pjesama.
Seljanke su jer ne biraju vrijeme.
Puštaju tu muziku u 9h ujutro, u 11h, u 14h, od 10h do 18h, u 20h, u 22h, u 1h poslije ponoći… Zadnjih nekoliko noći ja u SVOM stanu, u stanu koji treba da čini moje utočište i moj mir, spavam sa čepićima za uši.
U ovoj zgradi pretežno žive penzioneri i ja poslije 10h navečer, ako želim slušati glasniju muziku, koristim slušalice. I dok vam ovo tipkam, pizdim, al’ pravo, jer ispod mene zavija neki zaostali ispodšatoraš, već više od dva i po sata (a kladim se i duže, nisam bila tu), a ja sam na rubu živaca i dođe mi da im pokucam na vrata i izderem im u njihova lijepa lica pravila lijepog ponašanja.

Nisam u PMS-u, nisam ni u čemu, samo me nerviraju! Zanima me samo kako penzioneri nisu dosad reagovali.
A znam, nagluhi su.

29 thoughts on “Huja!

  1. “Ja kad čujem one ispodšatorske i slične izvedbe i meni dođe da razbijam čaše. Od muke i depresije u koju me sve to baca.”
    Jašta nego baca, zato je ljudi i slušaju. Moj najdraži turbo stih je “Armaturu čupam iz temelja sreće pošto ona vratiti mi se nećeeeee…” i da ne zaboravim “MEšaj mala” mi je vrh turbo-folka. Ipak sam silom prilika solidan poznavatelj dotičnog pravca 🙂
    Bivši direktor mi je svojevremeno nudio povišicu samo da zaplešem uz “Čašu lomim da se sečem neće da se razbije” , a ja mu rekla da povišicu zaslužujem i bez plesa, il nek mi pusti EKV.

  2. Znam o čemu govoriš.
    Skoro sam četiri godine svako jutro bila prisiljena slušati “dotični pravac” kako ti kažeš, pola sata, na putu do škole, jer se vozaču autobusa to slušalo. Uostalom, gdje god se okrenem, čujem nešto iz dotičnog pravca; mora se živjeti s time. 🙂

    Ja sam do prije nekog vremena iskreno vjerovala da su stihovi koje si navela neka šega, nešto kao Rokeri s Moravu, jesam stvarno. Nažalost, pokazalo se da nisu.
    Dobro si mu rekla! 🙂

  3. Ovdje je takvih pun grad. A meni najjadnije kad odu u kafić gdje se takva muzika sluša i uz kavicu počnu đuskati :O
    Slušam turbofolk, al’ ‘moderni’, ako se tako može nazvati. Mladi Rokvić nije loš 🙂
    Ako potrošiš sve čepiće za uši, ti bona dođi kod mene, barem mi je komšiluk miran. 🙂

  4. Na jednog stanovnika Balkana dođu tri slušatelja tog pravca. 😀
    Ne slušam nikakav, i kako sam rekla ne osuđujem nikoga, ali brate mili, daj se kontroliši. Da slušaju same izvornjake ne bih im pola riječi rekla, samo nek slušaju sebi, šta moraju slušat cijelom komšiluku! -.-

    Hahah, hvala, možda budem morala ozbiljno razmisliti o tome. 😀

  5. Znam, razmišljala sam o tome.
    Iskreno, više mi smeta popodnevna buka, kad moram da učim, a ne mogu, u koju god sobu da odem, isto čujem. Još uvijek nisu počele s bukom navečer redovno, sve se ovo dešava u različitim intervalima, ali ako nastave, ja neću sjediti skršetnih ruku.

  6. Draga Morgana,

    Klub Ocajnih Cimerki poziva Vas na druzenje.

    KOC postoji vec godinama i predstavlja posljednje utociste ocajnim cimerkama ili stanirima zgrada u kojima se pusta glasna muzika. U nasoj grupi za samopomoc upoznat cete ljude koji prozivljavaju iste ili slicne stvari, dobiti par korisnih savjeta i priliku da svoju pricu podijelite s nama.

    Svaki sastanak ima jednu tematsku cjelinu, gdje pokusavamo pronaci odgovore na pitanja koja nas muce (“Zasto slusaju takvu muziku?”, “Zasto bi neko to radio sebi?”, “Da li moja cimerka/komsinica/komsija pusta takvu muziku jer me mrzi?”, “Kako da se opravdam pred zakonom ako je vec prekasno?” i sl.)

    Bilo bi nam cast i zadovoljstvo ukoliko bi svojim prisustvom uljepsala slijedeci sastanak KOC.

    p.s
    – Zbog nastupajucih bajramskih pivo-partija slijedeca tema sastanka je: “Da li ljudi razumiju tekstove pjesama koje slusaju?”

    – Na kraju svakog sastanka dijelimo staklene case u slucaju potrebe za razbijanjem. Molim ponesite sigurnosnu opremu.

  7. Ja bi ih lijepo obavijestila jednim pisamcem u sandučetu. A kasnije ako se nastavi isto znaš šta ti je činiti.
    Nije samo što je turbofolk, svaka muzika koja je pravi buku u doba i nedoba je iritirajuća. A dijelimo mišljenje o turbofolkašima, i nikako mi nije jasno zašto taj fenomen ne popušta…

  8. Ja bih prebila boga u njima, haha

    Ne razumijem ljude koji to slušaju! Ne kontaktiram s njima, nemam šta pričati s njima i jednostavno, šta god pomislili o meni jer ću sad ovo reći, ja ih smatram glupim, zaostalim ljudima i seljacima. Možda generalizujem, ali šta me briga. Iskreno. 😀

    Da sam na tvom mjestu, otišla bih im na vrata, onako iz prkosa i rekla da to više ne rade tako, a ako se stanje ne bi popravilo,rekla bih gazdi stana (ako su podstanarke). Nije zato što bi mi smetala glasna muzika (nikad mi nije smetala) nego iz inata, zato što je riječ o glupim turbofolkericama. 😀

    Meni recimo više smeta kad neko one metal vrištavce pojača do daske, ali njih ne bih tužakala gazdi jer njih smatram civilizovanim ljudima. 😀

  9. oBlože, hahaha, pa stvarno… 😀
    Nekome je život parodija, ljudi uživaju u tome, šta će. 😀

    Draga Alisa,
    hahaha, genijalna si! S oduševljenjem prihvatam poziv i radujem se narednom sastanku! 😀

    iskrena, ma sve kontam neće više, još danas, još malo, ali izgleda da će čekić ili štošta raditi ako se tako nastavi. 😀

    Caligo, i o tome sam razmišljala. Daću im rok još do petka. Ako se poslije Bajrama, kad se vratim od kuće, stanje ne popravi, osjetiće Morganin bijes. 😛
    Pa čuj, ne popušta zato što i IQ stanovništva stalno pada.

    Lena, ohoh, jesi ti opasna! 😀
    Ne znam da je gazda ikad došao, al žaliću se ja, žaliću… 😀
    Hahaha, koja diskriminacija. 😛

    Locka, ah, znaš mene, divna, krasna, tolerantna… 😛

  10. Ja sam dugo mislila da je ono nešto što pjeva nešto tipa “kud se ne ubih ispod kruške” – šega. Pa sam onda ja ljudima bila šega što nikako da skontam da je pjesma ozbiljna. A drugarica mi se neki dan javlja s najnovijom idejom – kad je čula kakvi sve odroni prolaze, odlučila je da svoje rime pokuša prodati “tekstopiscima”. Mislila sam o tome pisati post, ali se predomislih. 🙂 Samo je pitanje što bi neko plaćao za njenu finu, zabavnjačku poeziju, kad može sam sklepati nešto što itekako dobro prolazi. A možda i uspije štagod zaraditi, who knows. Sorry što se raspričah. 🙂

  11. Centaurea, joj, i ta mi pjesma svira po živcima. 😀
    Baš vala, što bi neko kupio jedan pristojan tekst, kad može sklepati neki o gaćicama i grudnjacima, koka koli i viskiju. 😛
    Još kad navede u tim pjesmama tekstopisca, ono kao… cijenjen, joooj, rano! 😀
    Ma slobodno ti, make yourself at home. 🙂

    Imaš pravo, nisu njima sve ovce na broju. Možda da ostavim poruku u sandučetu ili ispod vrata i predstavim se kao neki ljudi penzioner, hahah 😀

  12. Opet su jutros u 9h slušale neka sranja! Lupala sam im nogama, al nije baš pomoglo. Dala sam im rok do poslije Bajrama (one to ne znaju, al znam ja), ako ne prestanu, ne piše im se dobro. 😀

    Eto ti ih, nosi ih, nemoj ih ni vratiti! 😀

  13. evo vako ces dear: ispeci tepsiju kolaca, i kad krene dernek sidji da im odneses. Bezbeli da ce se obradovati i pozvati te unutra, fino se “priupitajte” i onda im kazes da imas rokove i da moras puno da ucis, a da ti smeta muzika. Pa ako bi mogle malo tise da bi ti jako puno znacilo……

    Ne mozes protiv seljaka toljagom, naviklO !!!!!…..samo finom rijecju i postupcima, toga se boje jer im je strano i odmah se priklanjaju…..:)))))

    eto sretno….i javi kako je bilo:))))))

  14. “vratice se rode”…valjda ima je tako zapisano a i vjerovati nam je tako
    bolje nego nevjerovati…bolje
    Nekako je covjeku laksi teret sa vjerom pa bila ona kao i smrzavica na staklu koju oduvas sa jednim hukom…hukom sto se ispili iz onog…ma bice bolje.
    A teretli je to ,boze moj,teretli do neizdrzivoljsti.Niti se pomiriti sa odlaskom niti se nepomiriti da vratiti se nece.
    Eto…sve nesto mislim,vrag mu majku,sto se ta roda ugnijezdi ovdje…evo bas ovdje na dohvat ruke u mojoj basci.Ako je trazila toplinu…ma otkud meni toplina.Pih rodo… ali si strefila gdje ces sunce naci…ponavljam a opet…sto sam zapeo za hladnu kvaku kad je to rodin let i njezin ples.
    Mozda i nije hladno a i sunce je.Mozda je to samo meni hladno a ja bih da i rodi sapnem…hladno je bona.Mozda….
    …………………………………………
    ………………………………………..

Komentariši