Sjećam se dana kad sam jedva čekala doći u Sarajevo. Gdje god bih išla, po povratku u Sarajevo srce je raslo, jer sam Sarajevo osjećala svojim domom, iako sam tu došla kao studentica, a moja porodica je bila u drugom mjestu.
Od početka ovog ljeta većinu vremena sam provodila ili putujući ili kod roditelja. Znala sam da ću sve rjeđe boraviti u Sarajevu od tada, ali nisam očekivala da će to biti baš ovako. Spletom okolnosti srce me sve više vuklo onoj drugoj kući, roditeljskoj, i sve sam manje svoj stan u Sarajevu nazivala domom.
Dolazila sam u par navrata u Sarajevo tokom ovog ljeta, ali uvijek sam sa sobom vodila drage ljude tako da mi je i ljeto u Sarajevu bilo sinonim za zabavu i nisam imala ni vremena da o njemu razmišljam kao o gradu gdje sam ostavila toliko toga.
Danas sam ponovo došla. Sama ovaj put. Ne znam da li je zbog obaveza zbog kojih sam, zapravo, i došla (mada pretpostavljam da jeste) ili zbog toga što moj život poprima drugi neki tok i više nije toliko vezan za Sarajevo, ali… danas sam po ulasku u grad prvi put, za sve ove godine, osjetila neki grč u stomaku. Htjela sam nazad, htjela sam pobjeći. Neka tuga i nervoza su se izmjenjivale u meni. Nedostajao mi je onaj osjećaj uzbuđenja kada dolazim ovdje, nedostajala mi je nostalgija za stanom ovdje, za ulicama i mjestima koja su nekad budila divna sjećanja.
Ne znam gdje će me život odvesti, možda to, ustvari, bude baš Sarajevo, ali imam neki osjećaj da je sve bliži dan kad ću u Sarajevo dolaziti samo kao gost. I kada će ovaj moj slatki stančić zjapiti prazan, kad će odjekivati samo tišinom, uspomenama i slikama prošlih dana. U kojeg sam za 7 godina utkala toliko topline, osmjeha, ali i straha i suza da me tačno neka tuga spopadne pri pomisli da u njemu, možda, više neću živjeti ja.
Spopadne me tuga pri pomisli da će mi grad, tako poznat, postati tako dalek i da ću neki drugi stan i neki drugi grad nazivati domom kada se budem vraćala sa nekog puta.
10 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
mah ako nisi tu bar sacuvaj ljude koji te vezu za Sarajevo.. ako to izgubis zamrzit ces sarajevo ali ces tugovati za njim.. i kada dolazis u njega uvijek imaj neki plan za nesto sto ce te usreciti ..
ne budali, sad kad sam ja dosla u Sa, nigdje ti ne ides 😀
još vam falim ja :p 😀
Nek si ti nama dosla na blog da mahalamo 😀
žuljavi, to svakako. Imam nekoliko jako dragih prijatelja ovdje i oni će me uvijek vezati za ovaj grad. 🙂
Loka, haha, još da mi je on ovdje, tako bi i bilo 😛
selina, haj bujrum s rajom 😀
Alice, ooo, neka si se i ti vratila, mahalaćemo još kako 😀
nisam odavno bio u šeher Sarajevu… 🙂
To je nekako normalno, sada te mnogo više stvari vezuje za tvoj rodni grad. 🙂
a ko zna, mozda bude bas obrnuto! nikad ne znas sta zivot donosi…
Meni se to ne sviđa i krivo mi je i ljuta sam na tebe zbog toga xP
P.S. Ako ti ne budeš više u stanu, mogu ja?? *trep trep*
sessiz, što ne dođeš? 🙂
vronska, istina, ali mi je baš to nekako tužno, da mi je oboje 😀
kurtizMama, potpuno si u pravu, ali nekad čovjek ne može da pobjegne od razmišljanja. Nadam se da će biti najbolje za mene. 🙂
Biči, hahah, ma ja ću tebi uvijek dolaziti 😛
More, pare na sunce 😛