Požljela sam da putujem. Želim da obiđem svijet, uzduž i porijeko i ne bih žalila ni zadnju marku dati za kvalitetno putovanje. Nisam negdje bila od ljetos, ako dobro pamtim, što je pravo dugo i već me svrbe pete. Naredno (rođendansko) putovanje je u Dubrovnik (u kojem, vjerovali ili ne, nikad nisam bila), a poslije toga, ako daju novčane prilike i ako da Bog, Norveška.
Imam u glavi beskonačnu listu svih mjesta koje bih željela da vidim. Želim da iznajmim auto i mjesec dana se vozim po Americi, iako je New York moja želja nad željama, mada mislim pomalo precijenjena, jer to nije sigurno onaj NY u mojoj glavi. Ipak, želim se prošetati Manhattanom, hraniti golubove u Central Parku i slikati se ispred zgrade u kojoj u Prijateljima žive… prijatelji.
Želim dočekati Novu godinu na ružičastoj plaži u Australiji, ići u Berlin i zauvijek se vraćati Beču i Istanbulu. Želim doživjeti klišeizirani poljubac ispred Eiffelovog tornja u Parizu, otići ostaviti srce na nekom vozu smrti u Disneylandu…
Srećom, moj A. nije ništa manje entuzijastičan u vezi putovanja, pa zajedno smo već putovali (i putujemo u mašti). Dala bih zadnji dinar planiran za svadbu, vjenčala se u općini uz kumove, samo da odem na putovanje gdje moja noga neće imati priliku kročiti više ikad osim tada jednom. Želim da doživljavam svijet i udišem mirise i kušam tuđe kuhinje na tom putu.
3 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Znam kako ti je 🙂 mene jagodice prstiju pocnu da svrbe i vrhovi kose me vuku u daljinu. Sanjam kako sjedim u vozu i prebrzo ide da bih vidjela gdje sam. Ali sam sretna.
i ja tako samo s kumovima se vjencala, da imam pare za medeni na koji jos nisam otisla 😀
Dijelimo iste želje za New York 🙂