He said: “I will always be with you, I'm the anchor of your sorrow…”

Žurila sam na brod, dok sam se po drugi put vraćala u hotel da nađem izgubljeno. Panično sam preturala po stvarima, pa sam trkom otišla do autobusa koji je trebao da vozi na skroz drugi kraj, misleći da sam čak tamo ostavila to što sam tražila.

Sjedio si tu dok sam nervozno rovila po prtljažniku iznad tvoje glave. Ni primjetila te nisam, a ti si se samo šutke smješkao i gledao me. Taman kad sam krenula da izađem, uhvatio si me za ruku da me upitaš čemu tolika žurba. Iako sam bila i više nego iznenađena i sretna što te vidim, nisam imala vremena da ti to pokažem; skoro sam vrištala od muke jer sam čula da brod već polazi.
U tom trenu je vozač autobusa zatvorio vrata i krenuo, potpuno me ignorišući dok sam vikala da moram izaći.

U očaju sam počela da plačem, jer brod koji sam propustila plovi daleko, sa mojom porodicom i svim mojim stvarima. Ti si i dalje bio miran i nježno si me povukao za ruku da sjednem, rekavši da će sve biti u redu, da ćeš mi pomoći da stignem na brod. Kao u nekom filmu, brzo sam se smirila i skoro zaboravila gdje sam morala biti dok sam gledala u tvoje usne. Bio si opuštajuće staložen, pričao si o tome gdje si pošao, pričao si o svim onim danima koje nisam provela s tobom. Činilo se, pak, kao da smo se jučer vidjeli zadnji put.

Tako smo lijepo pričali da sam propustila i sljedeću stanicu na kojoj sam trebala izaći. Skočila sam i zamolila vozača da stane bilo gdje pored puta, jer dalje nisam mogla ići.
Izašao si za mnom, a ja, ponovo u panici, nisam te ni pitala za razloge. Tek kada je autobus otišao i kada sam vidjela da se nalazim u nekoj nedođiji, bila sam zahvalna što si bio tu. Uzeo si me za ruku i rekao da mi moraš pokazati nešto.
Poveo si me na vrh nekog brda i zamolio me da sačekam. Stavio si mi ruke preko očiju i odveo me negdje. Kad si sklonio ruke, ispred sebe sam vidjela pučinu i brod. Izvinio si se što si mi rekao da ćeš mi pomoći da stignem na brod, jer je već bilo prilično kasno, ali si se nadao da ću ostati s tobom. Brodovi uvijek odlaze, a nije bila slučajnost što sam te baš taj dan srela.

I ne znam kako, ne znam otkud, ali dok sam se primicala da te poljubim, zaljubila sam se u tebe još jednom, kao nekad, naivno, dječije.

Raspoloženje: Kamelot – Love you to death