Sanjala sam neku kuću, toplu, ušušnu, ne baš malu, imala je neki koliba vibe… one shabby chic zavjese i namještaj, drvena vrata s lukom, prozori isti takvi, vatra iz kamina, škripavi podovi i… mrak. Pomalo svjetlosti dopiralo je iza otvorenih vrata iz drugih soba i od vatre, a ja sam užurbano hodala iz jedne u drugu i stalno gledala kroz prozor, očekujući nekoga, ne znam koga, samo znam da mi je osjećaj bio nelagodan. Čak bih rekla da sam osjećala strah. Osvrtala sam se oko sebe i znala sam da sam bila već tu. Probudila sam se u sred noći ubijeđena da tu kuću nisam sanjala prvi put, štaviše, ako ikad i sanjam kuću, ona uvijek izgleda tako. Nisam mogla zaspati narednih pola sata najmanje, probudio me taj osjećaj nelagode i držao me dok sam premotavala gdje sam još vidjela tu kuću, u nekom filmu možda, jer u stvarnosti u takvoj nisam bila.
*****
Drage Sarajlije i oni koji se tako osjećaju, jutro u gradu je izuzetno hladno, ali i djelimično sunčano. Nešto nalik osjećaju koji nosim u sebi, ali apsolutno savršeno odražava atmosferu koju nosi zrak pred kraj godine. Ova godina se komotno mogla završiti ljepše, odlučila je malo da nam zagorča život pred kraj, da ne bude da je sve bilo kako treba, stoga joj šaljem srdačne jebene pozdrave uz želju da joj što prije vidimo leđa.
Jebem joj i ja mater 2025 puta😁
Ja često sanjam neko skriveno jezero do kojeg ne zna svako doći.Bude uvijek nekako tu u jednom kvartu.
hahah, tačno toliko je i zaslužila 😀
Jesu mi zanimljivi ti ponavljajući snovi. Ubijeđena sam da nam podsvijest nešto želi reći.
Ja preksinoć prvi put imala nešto kao paralizu sna, ono kad sanjaš da ti nešto sjedi na prsima i davi te, kao iz onog videa Tušiš li se, samo ljudi tvrde da su budni, a da ne mogu progovoriti, ja sam, ipak, spavala.
uh to mi je baš strašno i bojim se da mi se ne desi. a ne možeš utjecati na to. nadam se da se nisi uplašila.
Bilo je strašno. Ali opet se nisam toliko prepala kao kad sam sanjala da su mi muža i kćerku odveli u logor. Ili kad sam sanjala da živim u srednjem vijeku i da neka rulja hoće da mi oca i kćer spale na lomači.
Ja kao da zivim minimum 49. mjesec ove godine, nema joj kraja 😮💨
još sad kad dođe januar, još 49. mjeseci do februara 🥲
Uf ja imam neke čudne snove zadnjih dana..tako sablasne, i najgori je osjećaj straha koji potraje i kad se probudim 🙈
Neko veče sam sanjala kako razgovaram sa nekom trojicom momaka na ulici, meni nepoznatih, a nakon toga sam u kući sa bratom od momka koji mi govori kako su ti momci poginuli prije tri godine 🥲
Naravno da sam se jadna oduzela i u snu i na javi jer kobiva pričala sa njihovim dušama..🤣
Kad sam se probudila još sam guglala saobraćajne nesreće u kojoj su stradala tri momka ali bezuspješno iako sam se relativno kratko zadržala i ono, “pustila” šta god to značilo..
ja baš ne znam tumačiti snove, ali to zvuči jezivo. jednom sam sanjala komšiju da je umro i kad sam se probudila mama mi kaže da je umro to jutro… :/
evo Selina kaže da su snovi odraz nas i naših briga i vjerujem da to jeste tako…
Kad sanjaš kuću, kakvu god, to si ti. Kuća je sanjač, a to kako je uređena je samo kako se ti osjećaš dok sanjaš. 🙂
To iščekivanje je nešto što možda i čekaš ili nešto što treba da se desi pa ti daje nelagodu i odražava se na podsvjest.
Snovi su ponekad samo refleksije stvarnosti i kako to mi shvatamo podsvjesno i kako na nas utiče. 🙂
Ne pridaji pažnje tome puno ako zaista nije nešto veliko i bitno, nešto što te obuzima.
sviđa mi se ta interpretacija, makar značila da sam iznutra mračna i da je nelagoda u meni, ali ima mi smisla kad sve sebi posložim.
I to što uvijek sanjam istu kuću, ako sam ta kuća ja, definitivno ima smisla…
Pridružujem se željama i pozdravima! 🤓
ne ponovila se 😀
Ne mogu gore odgovorit, evo me tu 😇
Vrlo moguće što Selina kaže, ali ja mislim pola pola.. jer je bilo snova koji su se ostvarili. Recimo ja sam sanjala dva groba i u 20 dana su mi umrle dvije bliske osobe.. teška tema. A
li, ja ti volim ezoteriju, duhove, snove, sve ovo što vole psycho 🫣👽💀👀
Imaš vjerovatno i jako izraženu intuiciju.
Joj, i ja isto, baš me sve to privlači 😁
Po islamu postoje tri vrste snova – snovi od Allaha, snovi od šejtana i snovi kao refleksije dana koje živimo. Snovi od Allaha i šejtana nisu tako česti. Ako je od Allaha onda je san lijep, ima poruku, ponekad ima i upozorenje za nešto što dolazi i ima tu moć gdje se nagovještava da će se nešto desiti. Snovi od šejtana su suprotno i o njima se ne priča, već nakon buđenja ovisno o tome kako se osjećaš, trebaš proučiti nešto i puhnuti niz sebe i ne pričati te snove.
Snovi kao refleksije dana koje živimo, emocije koje nas muče i stvari koje radimo su najčešći snovi. Većina ovih snova se čak i ne tumači, jer je to samo podsvijest koja govori o tvome unutrašnjem stanju kroz niz slika iz glave i apsolutno nema nikakve proročanske misije iza svega toga ili nekog znaka upozorenja ili šta već mi svi sebi umislimo.
Tako da kao što rekoh – san kao kuća si uvijek ti, ako se ponavlja ima smisla. Ja posljednjih par dana sanjam tako drugačije kuće-sebe da mi je prezanimljivo posmatrati te snove kao odraz mojih emocija. 🙂